Jadni učenici, možemo opet očekivati kaos

Mislim da nisam jedina zbunjena ovime što se već dulje vrijeme događa s našom reformom obrazovanja, o kojoj se stručnjaci i političari nikako ne mogu dogovoriti, nego svatko izlazi u javnost sa svojim političkim i znanstvenim utemeljenjem, a mi obični smrtnici gotovo ništa ne možemo shvatiti. Svatko ustraje na svojim povijesnim, stručnim i, naravno, ideološkim stajalištima, pa se sada ne mogu složiti ni sa sastavom predložene skupine znanstvenika za izradu kurikula. A znamo kako je završilo nekoliko pokušaja reforme obrazovanja u samostalnoj državi Hrvatskoj pa, ako se nastavi na isti način, možemo opet očekivati kaos, sličan onome iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Na to me upućuje izjava nekoga znalca o jedinoj dovršenoj Šuvarovoj reformi. Školski udžbenici posebno su područje, u prethodnim pokušajima reforma nastavnici su imali pravo birati udžbenike raznih izdavača za svoje predmete, što je prouzročilo mnoge probleme, posebice za učenike. S tim u vezi prisjetila sam se izvrsne knjige o životu i djelu Richarda Faymanna, američkoga nobelovca iz fizike, koju bih svima preporučila. Jednom su ga na njegovu sveučilištu u Americi uspjeli nagovoriti da sudjeluje u komisiji za odabir studentskih udžbenika iz fizike. Pročitao je veliki odlomak s nekom formulacijom i nije ništa razumio pa je pročitao još nekoliko puta i napokon mu je sijevnulo što je “pisac htio reći”. To je i napisao u jednoj rečenici, uz napomenu kako mu je žao studenata koji se moraju tako mučiti. i vrijednost, temeljenu na jednakopravnom poštivanju doprinosa svih njenih dionika, a prije svega radnika. Dobrog poslodavca bez dobrih, stručnih i zadovoljnih radnika nema. I zato, kad se netko u Hrvatskoj usudi reći da radnici ne žele zaposlenje i rad u svojoj zemlji, mora se pogledati u ogledalo i upitati: koliko sam ja za to zaslužan. Jesam li svog sadašnjeg, a i budućeg radnika shvatio kao potrošnu robu.