Dogodila se “Zapravo ljubav”
Ponižavajući druge, Trump ponižava samog sebe. Ali znatno je opasnije to što radi na slabljenju američko-njemačkog savezništva koje je službena Moskva pokušavala razbiti od 1945. Događaji prošli tjedan bili su kao legendarne scene iz romantične komedije,
Zapravo ljubav. Sve je to bilo ništa drugo nego “Zapravo ljubav”: i način na koji je američki predsjednik Donald Trump na svom prvom summitu NATO-a besramno izgurao crnogorskog premijera Duška Markovića, i to što Trump uopće nije gledao njemačku kancelarku Angelu Merkel dok je ona držala govor otkrivajući spomen-obilježje Berlinskom zidu ispred novog sjedišta NATO-a u Bruxellesu, i to što uopće nije stavio slušalice za simultani prijevod dok je govorio talijanski premijer na summitu G7 na Siciliji… I, konačno, način na koji je kancelarka Merkel, na predizbornom skupu u pivskom šatoru u Münchenu, rekla to što je rekla, da je “završilo vrijeme u kojem smo se mi Europljani mogli osloniti na druge”, misleći ponajprije na SAD. I to je, zapravo, “Zapravo ljubav”. Sve su to bili trenuci koji podsjećaju na legendarne scene iz britanske romantične komedije “Love Actually” (Zapravo ljubav, 2003.) u kojima britanski premijer (Hugh Grant) prima arogantnog američkog predsjednika (Billy Bob Thornton), koji napastuje službenicu u uredu premijera (Martine McCutcheon), nakon čega premijer na konferenciji za
Trumpova miniturneja Europom mogla bi se opisati kao “dođoh, vidjeh, podijelih”. NATO je ostao podijeljen nakon njegova govora
novinare neočekivano proglašava da se poseban odnos dviju zemalja pretvorio u loš odnos: “Prijatelj koji nas ugnjetava nije više prijatelj”. Stvarnost je, još jednom, nevjerojatnija i žuća od najžućeg žutog tiska. Nijedan tabloid s vojskom skupo plaćenih paparazza ne bi mogao režirati tako banalno živopisnu, a opet tako suštinski bitnu scenu od tako velikog javnog interesa kao što je scena Trumpa koji gura Markovića. Zbog čega bitna, zbog čega od javnog interesa? Pa zbog toga što ništa ne pokazuje Trumpovu narav i njegov doprinos pogoršanju međunarodnih odnosa kao tih pet sekundi u kojima lider najmoćnije saveznice gura lidera najslabije. Naravno da je Trumpu mjesto u prvom redu, ali spoznaja da Trump misli da to mjesto u prvom redu može zaslužiti takvim “vunbaciteljskim” metodama, hladnokrvnost kojom je spreman osobno, fizički tlačiti najslabije – to je možda i najgori aspekt ove scene. Ponižavajući druge, Trump ponižava samog sebe. Kao što je ispravno primijetila spisateljica J. K. Rowling, to je ponašanje sićušnog, malenog – ja bih dodao još i jadnog – čovjeka. Ranije, sredinom svibnja, Rowling je jednako precizno analizirala i Trumpov govor u kojem se žalio na to kako “nijedan političar u povijesti nije bio gore ili nepoštenije tretiran”. To je noćna mora za narcisa, napisala je, jer ima “najveću pozornicu na svijetu, a nikad se nije osjećao manjim”. Život, dakle, imitira film, ali ovo nije ni romantično ni komično. Trumpova mala turneja Europom mogla bi se opisati kao “dođoh, vidjeh, podijelih”. NATO je ostao podijeljen nakon njegova govora u kojem nije izrijekom spomenuo da je, u skladu s člankom 5. Sjevernoatlantskog ugovora, spreman braniti Europu na način na koji je SAD tu spremnost izražavao kroz izričite izjave svih Trumpovih prethodnika od Trumana. Nije to trebao spomenuti jer očekujemo da se sutra zarati na teritoriju država članica NATO-a, nego upravo da se ne bi zaratilo: da bi se odvratilo one koji možda imaju primisli o širenju svog teritorija ili zone utjecaja nauštrb NATO-ovih članica. Odbijajući spomenuti temeljni princip NATO-a, zapisan u članku 5., Trump kao biznismen i pregovarač možda misli da će lakše natjerati europske saveznike da izdvajaju više novca za obranu, ali riskira da Rusiji pošalje krivi signal, da pozove Putina da testira tu pukotinu u vojnom savezu na koju mu Trump ukazuje. U kombinaciji s drugim njegovim postupcima, tretiranjem Njemačke praktički kao glavnog (trgovinskog) neprijatelja, Trump takđer šalje opasan signal Rusima. David Frum, kolumnist magazina The Atlantic i bivši pisac govora predsjednika George W. Busha, podsjeća kako je razbijanje američko-njemačke veze bio i ostao najvažniji cilj najprije sovjetske, a potom ruske politike u Europi od 1945. godine. Američki predsjednik, koji je pobijedio na izborima u kojima su Rusi pokušali utjecati na rezultat, slabi upravo tu ključnu osovinu koju Moskva pokušava oslabiti od kraja Drugog svjetskog rata. Kancelarka Merkel je na to odgovorila bez uvijanja, vjerojatno i vođena željom da se snažno obraća svojem biračkom tijelu u kampanji za četvrti mandat, no i njezin komentar, nažalost, nosi opasnost da još više udalji europske od američkih saveznika. Udaljavanje je poprimilo oblik klasične scene iz filma “Zapravo ljubav”, ali stvari su ozbiljne i nije sigurno da će taj film u stvarnosti imati hepiend.