Djevojka od milijun dolara: Ovo je moj kraj, bole me kukovi
U karijeri je četiri puta osvojila Ligu prvakinja s tri kluba - Bergamom, Vakifbankom i Eczacibasijem
Imala je 16 godina kada je bila dio ženske reprezentacije Hrvatske koja je osvojila srebro na Europskom prvenstvu 1999. godine
Današnja prva kvalifikacijska utakmica za odlazak na Svjetsko prvenstvo odbojkašica Hrvatske u susretu protiv Gruzije (osječki Gradski vrt u 20 sati) bit će posebna. Maja Poljak službeno će se oprostiti od igranja. Njezina karijera počela je 1995. godine u Mladosti kada je imala samo 12 godina. U Zagrebu je ostala do 2000. godine kada je sa samo 17 godina otišla u jaku talijansku ligu, u klub Vicenza. – Netko će reći da sam još mogla igrati u 34. godini. Možda bih i mogla, ali zdravlje mi je važnije. Već sam htjela prestati, ali sam nekako uspjela izdržati ovu sezonu – rekla je Maja.
17 godina u inozemstvu
Što vas muči? – Kukovi. Imam jake bolove i to više nije imalo smisla – istaknula je. Hoćete li večeras protiv Gruzijki odigrati barem nekoliko izmjena? – Ne, oprostit ću se prije utakmice, onako u casual odjeći. Mogli ste barem servirati jednu loptu? – Ne, već sam odlučila kako ću se oprostiti – istaknula je. U inozemstvu je provela 17 godina. Igrala je osam godina u Italiji (Vicenza, Bergamo), potom osam godina u Turskoj (Ankara, Vakif- bank, Eczacibasi), da bi posljednju sezonu odradila u moskovskom Dinamu. – Drago mi je što sam karijeru završila u Rusiji. S klubom sam osvojila prvenstvo Rusije, bili smo peti na Svjetskom klupskom prvenstvu u japanskom Kobeu gdje sam proglašena za najboljeg srednjaka. Na kraju smo igrali na završnom turniru Lige prvakinja u Trevisu gdje smo osvojili četvrto mjesto. Dinamo je nakon osam godina igrao na završnom turniru pa je četvrto mjesto proglašeno velikim uspjehom – istaknula je Maja. U karijeri je osvojila puno toga. – Bila sam četiri puta prvak Europe s tri različita kluba. Dvaput s Bergamom te po jednom s turskim klubovima Eczacibasijem i Vakifbankom. Uspjela sam biti i dio one strašne hrvatske reprezentacije s Irinom Kirilovom kao tehničarkom kada smo bili srebrni na Europskom prvenstvu 1999. godine. Imala sam samo 16 godina. U finalu je Rusija pobijedila s 3:0. Žao mi je što sa svojom generacijom s reprezentacijom Hrvatske nisam ništa osvojila. A baš smo bile dobre, samo nismo imale sreće – kaže Maja. Neostvarena želja? – Olimpijske igre san svakog sportaša i one su jedina bolna točka moje karijere. Iskusila sam sva ostala velika natjecanja, ali ne i OI – rekla je Maja. Gdje vam je bilo najljepše? – U Turskoj. Kažu da ste bili popularniji od Slavena Bilića dok je bio trener Beşiktaşa? – Ne znam. Tako drugi kažu. Nakon što ste četvrti put osvojili Ligu prvakinja, turski su vas novinari nazvali “djevojkom od milijun dolara”. – Istina. A što komentirati, gode takvi nazivi.
Skupile se košarkaške kćeri
U jednom trenutku za reprezentaciju su igrale Mia Jerkov, Senna Ušić i Maja Poljak. Zajednička poveznica bila je... – Ha-ha. Sve smo bile kćeri poznatih hrvatskih košarkaša, Željka Jerkova, Svena Ušića i mog tate Željka. Tata je bio dobar prijatelj s Draženom Anzulovićem, čija je supruga Marija također bila odbojkašica. Preko njih sam zapravo ušla u odbojkaški svijet – rekla je Maja. Kako će Hrvatska bez vas? – Vjerujem da bi smjena generacija mogla proći puno prirodnije i lakše nego u vrijeme kada sam ja počinjala i kada smo mi mlade reprezentativke morale igrati bez pomoći starijih. To je bilo jako frustrirajuće, doživljavale smo poraze zbog svojeg neiskustva i naivnosti, primali smo šamare koje nismo zaslužile – rekla je Maja Poljak, dugogodišnja kapetanica hrvatske reprezentacije. Ostaje te li u odbojci? – Naravno. Imam neku ponudu da budem trenerica. Znat ću sve do kraja tjedna – istaknula je. Trenerski posao kod nas ili? – Ne, u inozemstvu. Pa kad sam već vani igrala 17 godina, mogu još koju godinu živjeti izvan Hrvatske – zaključila je.
Ženski izbornik Aksentijević otkrio da želi Maju u svom stručnom stožeru