HRVATE U BIH ČAN DOGAĐAJ

živi kako bi glasali za njih – pomalo ogorčeno kaže Ivan Markešić.

Na scenu stupa fra Eduard

No, franjevački samostan i crkva na Šćitu, koja za hrvatsku zajednicu ima više nego simolično značenje, nije potopljena i srušena. Je li za to zaslužna nadmorska visina, kota na kojoj je sagrađena ili ljudska dosjetljivost, povjesničari i danas o tome dvoje. – Nemam pouzdanih podataka o tome koliko je trebala biti nadmorska visina najviše kote brane na rijeci Rami, ali – kad se sve svede na teoriju urote – postoji priča da je i ona trebala biti potopljena ili, u najboljem slučaju, trebala je ostati sasvim izolirana na malome otočiću. Tada na scenu stupa fra Eduard Žilić (1905. – 1971.), ramski fratar koji je doktorirao u Parizu i koji je prije dolaska u Ramu za gvardijana uređivao unutrašnjost Plečnikove crkve sv. Ante u Beogradu (1945. – 1964.) i u tome periodu upoznao mnoge važne ljude – navodi Markešić. Zahvaljujući njegovoj spretnosti, mnoge će stvari u Rami krenuti nabolje. – Mnogi vjeruju, što ne mora biti istina, da je upravo on, zahvaljujući svojim “beogradskim vezama” uspio radi crkve i samostana ishoditi nižu kotu ramske brane. No bez obzira na to, fra Eduard je u tom vremenu uspio urediti crkvu, samostan, prilazne putove itd., ali i dovesti tada mlade i javnosti nepoznate umjetnike, kao npr. slikara Josipa Biffela – tvrdi Ivan Markešić. Međutim, sačuvati samostan na Šćitu ni poslije završetka Drugog svjetskog rata ni za vrijeme potapanja Ramske kotline nije bilo jednostavno ni lako. – Mnogima je nepoznato da su u ramskome samostanu u poslijeratnom vremenu ondašnje komunističke vlasti, smatrajući da je samostan i previše velik za tako malo ljudi, smjestile svoje institucije: ambulantu, mjesni ured, poštu, miliciju, ali i skladište žita. Posljednji su se iz samostana 1964. iselili milicajci Jovo i Rade koji su u samostanu boravili punih sedam godina, od 1957. Danas, 50 godina od gradnje brane i HE Rama, od goleme količine proizvedene struje, lokalna zajednica u Rami imala je malo koristi. Budući da je srednja godišnja proizvodnja HE od 710 GWh (gigavata sati), onda nije teško izračunati kolika je cijena 35.500 Gwh, odnosno 35.500,000.000 KWh električne energije. Općina Prozor – Rama u 2017. godini dobila je od HE nešto više od 14 milijuna KM od hidroakumulacije. – Današnjom Hidroelektranom Rama upravlja Javno poduzeće Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Koliko je ta brana profitabilna, nikome danas ne pada na pamet ispravljati spomenutu komunističku grešku. Kad je novac u pitanju, svaki nacionalni gubitak, pa bio on i hrvatski, lako se zaboravi – zaključio je.