Našoj košarci trebaju Cibona i Cedevita
Moliti nekoga da igra za Hrvatsku, to je to je kao da si trulu jabuku bacio u kašetu zdravih. Inače, nema te ljetne lige koja bi bila korisnija za igrački razvoj od igranja za reprezentaciju
KADA U NBA LIGU NBA JE TEŽI PUT RAZVOJA
Predsjednik HKS-a sretan je zbog uzbudljive završnice doigravanja, ali i zbog toga što je košarka najgledaniji dvoranski sport u Hrvatskoj Nakon što smo prvaka Hrvatske saznali tek nakon pete utakmice finala doigravanja, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Stojko Vranković (53) odavao je dojam zadovoljna čelnika: – Ovakvu finalnu seriju poželio bih svake godine jer puna dvorana i majstorica za prvaka raduju sve nas u košarci. Imali smo jako zanimljivo prvenstvo, ligu koja se probudila, pa sljedeće sezone očekujemo još i više publike. Raduje nas to što smo najposjećeniji dvoranski sport, no možemo napraviti puno više. No, kaže se, “koliko para, toliko muzike” pa je jasno da moramo podići financijsku razinu lige. Već smo smanjili kotizacije za klubove, a ukinute su i odštete za odlazak mladih igrača u inozemstvo. Po svršetku osnovnog dijela sezone ljutili su se Split i Šibenik jer ne mogu igrati ABA ligu, a to po plasmanu zaslužuju. No čelnici ABA lige ističu da nemaju obvezu poštovati plasmane u nacionalnom prvenstvu sve dok dotični nacionalni savez ne prizna regionalnu ligu. – Naše propozicije jasno kažu tko bi trebao igrati sljedeću ABA ligu, prvak i dva najbolje plasirana kluba iz ligaškog dijela, no njih ABA liga zasad ne uvažava. Mi protiv ABA lige nemamo ništa, no ne možemo je priznati dok je ne prizna Fiba čija smo mi članica i čija pravila moramo poštovati. O svemu tome puno se razgovaralo u petak na susretu čelnika HKS-a i ABA lige. – Mi smo na sve spremni ako dođe do dogovora Fibe i Eurolige i kao Savez nismo našim klubovima zabranili da igraju ABA ligu. Vodstvo ABA lige daje kredit Ciboni i Cedeviti jer su igrale tri paralelna natjecanja. A baš ta dva kluba, finalisti Prvenstva Hrvatske, najveći su protivnici domaće lige od 14 klubova. – Razumijem ja što njih muči i to će se mijenjati. Naša će ići liga na smanjenje, no po zakonu mi ne možemo smanjivati kako mi želimo, već to kao promjenu moramo najaviti godinu dana prije. Što reći na najavu Eurolige da ni ona tijekom sezone neće puštati svoje reprezentativce, kao i NBA? – To je stvar razgovora. Ne možeš u životu nešto tražiti a da ništa ne daš. Euroliga očito time pokušava ojačati svoju pregovaračku poziciju pred Fibom. Ipak, nije li to zabrinjavajuća priča u kontekstu kvalifikacija za SP? – Uistinu, jer se postavlja pitanje s kim igrati kvalifikacije. Mi male zemlje trebale bismo se udružiti i predvođene Litvom trebale bismo braniti svoje interese. Oko toga moramo glasno iskazati svoje mišljenje, jer smo članica i na to imamo pravo. Nekoliko je upitnika oko odaziva seniorskom izborniku Petroviću za akciju Eurobasket, uglavnom oko naših mladih igrača u NBA ligi. Mogu li NBA klubovi doista zabraniti svom igraču da igra za reprezentaciju ili oni samo rade pritisak na koji su neki imuni, a drugi mu podlegnu? – Kada sam ja igrao za Celticse, njima je bila čast što ću ja braniti boje Hrvatske na OI u Barceloni. Klub ti može zabraniti nastup jedino ako nemaš saniranu ozljedu. Uostalom, pitanje koliko im je važno igrati za svoju zemlju treba postaviti Nowitzkom, Pauu Gasolu, Parkeru i mnogih drugim vrhunskim
Prirodniji je put da se razviješ u Europi pa da onda ideš u NBA. Dobar je primjer Šarić kojem je Euroliga pomogla Neki se mogu razvijati i kroz NBA, no to je teži put. Šariću je iskustvo igranja Eurolige jako puno pomoglo
NBA igračima koji su se redovito odazivali svojim izbornicima. A moliti nekoga da igra za reprezentaciju nema smisla jer to vam je kao da trulu jabuku bacite u kašetu zdravih. Odjednom su ljetne lige postale važnije od nacionalne vrste? – Uz dužno poštovanje prema NBA ljetnim ligama i kampovima, mladom igraču puno je korisnije igrati za reprezentaciju, no on to prije svega mora raščistiti sam sa sobom. Što jedan mlad centar može napraviti u ljetnoj ligi osim ući u dobru kondicijsku spremu!? Mlad igrač najbolje se razvija kada igra natjecateljske utakmice, a ljetna liga je revijalna. Da ne kažem koliko mladom igraču znači kada sa svojom reprezentacijom nešto i osvoji. Kad se već vrtimo oko naših mladih centara, tko ima veći potencijal, Ivica Zubac ili Ante Žižić? – Više sam gledao Zupca nego Žižića i vidio da Zubac kuži košarku. Možda zasad ima defenzivnih problema zbog nešto sporijih nogu, no u napadu ima odlična rješenja. Žižić je pak moćan tjelesno i trkački. Stalno je na skoku, jako dobro izlazi na pomaganje u obrani od pick and rolla i dobro zatvara reket. Njih dvojica igraju istu poziciju, ali su ipak različiti i ja ne vidim prepreku da oni odu do samog vrha. Jer, vrlo je obećavajuća stvar kada s 20 godina igrate uspješno Euroligu ili kada s 19 u Lakersima imate prosjek od 15 minuta. Vremena se očito mijenjaju, pa se mijenjaju i teorije o tome kada nadaren igrač treba ići u NBA. – Prirodniji je put da se razviješ u Europi i da onda ideš. S odlaskom u NBA mijenjaš način života, jezik, susrećeš se s drugačijim mentalitetom. Zupcu nije bilo lako, slali su ga u NBDL, vraćali u NBA gdje je uspješno iskoristio svoju priliku. Neki se očito mogu razvijati i kroz sam NBA, no to je teži put. Uostalom, Šariću je iskustvo Eurolige puno pomoglo. Najboljim putem, čini se, krenuo je upravo Stojkov sin Antonio, odličan student na vrlo uglednom (i košarkaški i akademski) Duke Universityju na kojem mu je trener dugogodišnji američki izbornik Mike Krzyzewski. – Imao je obećanje da će igrati više, ali nije i to ga je oneraspoložilo, no izvukao je muški sezonu.
Čak je od trenera dobio priznanje za rad na treninzima i požrtvovnost u svakoj minuti na parketu. Slijedi mu treća godina i predviđeno je da će imati i minutažu. Ako dobije priliku, možda se i Antonio nađe na meti NBA klubova jer potražnja za peticama puno je veća nego za vanjskim igračima? – Vrhunskih petica, koje igraju leđima košu, osim Marca Gasola, gotovo da i nema. Imaš igrača poput DeAndrea Jordana kojem daš loptu kad je okrenut leđima košu i on ne zna što će s njom. S obzirom na dužnost koju je preuzeo, ali i roditeljsku misiju koju je obavio, Stojko se s Floride vrlo brzo seli natrag u Zagreb. – Ja već jesam u fazi seljenja. Otišli smo kada je Antonio imao 15 godina jer je imao veliku želju da ide već s početkom srednje škole. No sada se on osamostalio, a i Amerika je dosadna zemlja ako nemaš posao pa je došlo vrijeme da se vratimo. Nostalgija ipak čini svoje. Koliko god ti dobro živio i dobro te primili, ti si tamo ipak stranac i neke ti stvari fale kao što su staro društvo, ali i neke stvari iz našeg mentaliteta koje ne možeš naći gore. Recimo, dok je jutarnja kavica kod nas obred, kod njih je to nešto usput. Već za dva tjedna Stojko bi trebao ponovo biti stanovnikom Zagreba, i to u stanu u užem centru glavnog nam grada. – Imam kuću na Šestinama, no ona je iznajmljena kao rezidencija brazilskog veleposlanika, a kako sam stariji i kako su u ovom gradu sve veće prometne gužve, sve mi je miliji središnji dio grada. Eto, tako će hotel Westin izgubiti svog najvjernijeg gosta jer još od njegove prve inozemne igračke sezone i igranja za solunski Aris (1989.) Stojko je uvijek po dolasku u Zagreb odsjedao u tom hotelu (tadašnjem Intercontinentalu). Nakon svega najmanje što je zaslužio jest da u Westinu jednu sobu imenuju po njemu.