Igra li Grbin za Sloveniju ili za nekog trećeg?

Stjepan Mesić stalno je ponavljao: kakav narod, takva vlast! I bio je u pravu! Umjesto da birači kažnjavaju, u nas nagrađuju političare koji su nesposobni, osuđeni za kriminal, korumpirani, pod teškim optužnicama, lažovi… Oni drukčiji odmah su osuđeni kao

Mnogi se čude novoj pravnoj vratolomiji pravnog nevježe i zastupnika SDP-a Peđe Grbina. Jer, koji je njegov motiv da je sad, uoči objave presude Arbitražnog suda o granici sa Slovenijom, u javnost unio sumnju da Hrvatska nije sve učinila po pitanju izlaska iz arbitraže te da bi sve naše odluke mogle pasti u vodu. Koji su to motivi koji Grbina tjeraju na takve optužbe, i to u pitanjima koja su od vitalnog nacionalnog i državnog interesa? Uglavnom je zaključak da je i to dio predizborne kampanje iako je kampanja za lokalne, a ne za nacionalne izbore. No i dosad su nacionalne teme prekrile one sada bitnije, lokalne, egzistencijalne, pa je Grbin samo nastavio niz. Ali bilo bi prejednostavno i preglupo da je Grbin ovo izvalio samo zbog nekih sitnih bodova koje bi SDP eventualno uhvatio jučer u drugom krugu lokalnih izbora. Kod Grbina mora biti nešto sasvim drugo. I to su dvije opcije, bez daljnjega. Jedna je opcija da on muti već dulje sa svojim različitim izletima u pravnu struku za nečiji širi interes, koji nije samo njegov ili partijski, ili interes partijskih šefova, posebno nekad njegovog

Kod Grbina se vjerojatno radi o posvemašnjoj gluposti. Stječe se dojam da bolje pjeva Thompsonove pjesme nego što se snalazi u pravu

velikog vođe Milanovića. Igra li Grbin sad za interese Slovenije? Ili za nekog trećeg? Možda da, možda ne, i ulazim u područje teorija zavjere, kojima nisam nikako sklon. Zapravo, kod Grbina se vjerojatno radi o totalnoj gluposti, bezvezariji, nepoznavanju, brijanju, papazjaniji, samo da bi bio važan i pametan. Dovoljno bi bilo pobrojiti samo koliko je njegovih famoznih pravnih zahtjeva palo na vrhovnim sudskim instancama. I koliko se puta proslavio pravničkim besmislicama, ali bitno je da ga se čuje i da ostavi dojam akademika prava. A zapravo ispada da je pravni fakultet završio tko zna kako, i gdje je i što slušao, i što čitao, i što uopće razumije. Čovjek stekne dojam da mu bolje ide pjevanje Thompsonovih pjesama od pravnih zavrzlama. Ali u svemu ovome treba podsjetiti, u čemu Grbin nije bio usamljen, što je partija pod vodstvom velikog vođe radila, a gdje je Grbin bio jedan od zajapurenih glasnogovornika. Sjećate li se još donošenja “lex Perković”? Sjećate li se kako je SDP pokušao na sve načine spriječiti izručivanje starih udbaša Perkovića i Mustača Njemačkoj? Sjećate li se kako su nas svi, uključujući i Grbina, plašili time da će nam iz EU doći na desetke i stotine kaznenih prijava za ratne zločine protiv hrvatskih branitelja ako se ne zaštitimo donošenjem “lex Perković”? Taj je zakon na kraju ukinut, udbaški dvojac je izručen, a da do danas nijedna kaznena prijava ili uhidbeni nalog iz EU nije došao ni protiv jednog hrvatskog branitelja! Pa takvi likovi, koji su igrali protiv osnovnih europskih vrijednosti ne bi smjeli više ni prismrdjeti politici. Ali oni i dalje voze, a birači ih i dalje honoriraju pa zato i jesmo tu gdje jesmo. I onda mislite da je bilo čudno kad je u borbi za stranačku fotelju Grbin sjeo u stožer Orsata Miljenića, koji je bio jedan od predvodnika “lex Perković”, koji nam je mjesecima prodavao maglu kao ministar pravosuđa, i onda i dalje ima obraza nekome držati lekciju o bilo čemu? Pa to su ljudi s obrazom od đona, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nam nisu lagali, kao da nisu nanijeli štetu cijeloj državi, narodu… Političke štetočine samo takve, ali idemo dalje, nikome ništa. Nevjerojatno je kako takvi političari mogu i dalje prodavati bilo što narodu, biračima, bez obzira na to iz koje stranke dolazili jer su svi isti, čast iznimkama. Kako s takvim biračima graditi normalno, zdravo, demokratsko društvo? Kako od takvih političara očekivati da će napraviti nešto dobro za ovu državu? Grbin se drži naprednim, liberalnim tipom, a u djelovanju je zapravo kao slon u staklani! Pa čak da je i bilo kakvih propusta u izlasku iz arbitraže, nije li odgovornost zastupnika da o tome diskretno komunicira, da upozori ako misli da je problem? Ili je nacionalni interes javno optužiti i dati Slovencima vjetar u leđa? Gdje je tu odgovornost, razum? Ma nema ničega, nego samo bijedna borba za jeftine političke bodove od kojih smo na kraju svi na gubitku. No nisu krivi političari. Stjepan Mesić stalno je ponavljao: kakav narod, takva vlast! I bio je u pravu! Umjesto da birači kažnjavaju, u nas nagrađuju političare koji su nesposobni, osuđeni za kriminal, korumpirani, pod teškim optužnicama, lažovi… Oni drukčiji odmah su osuđeni kao uzurpatori, smetnja su! I treba ih udaljiti od politike. Zato su i liste za lokalne izbore bile sramotne!