ŠTROMAR I STIER: JEDNA VLADA – DVA SUPROTNA SVJETONAZORA

Jedna Vlada, dva različita svjetonazora. Predrag Štromar, novi potpredsjednik Vlade, sudjeluje u povorci Zagreb Pridea, a ministar vanjskih poslova u Hodu za život. Štromar je sudjelovanjem na gay prideu dan nakon što je stupio na dužnost u konzervativno–liberalnu Vladu poslao jasnu poruku svojim biračima da u većinski konzervativnoj Vladi ostaje kod lijevo-liberalnih vrijednosti HNS-a. Jednako kao što je Stier svibanjskom podrškom Hodu za život pokazao da ostaje kod svog uvjerenja da život počinje začećem bez obzira na funkciju koju obnaša, bez obzira na to što javnost mislila o hodačima za život. Pluralizam ne znači ukopanost u vlastiti svjetonazor, stav da smo samo mi na ispravnoj strani, a ni stav da bi sve one druge bilo najbolje odstraniti iz ovog društva ili im zabraniti prosvjede pa neka u svoja četiri zida rade i misle što hoće. E, to nije ni pluralizam, ni demokracija. Pluralističko društvo podrazumijeva različite svjetonazore i poglede na život i da smo u stanju bez vrijeđanja prihvatiti i uvažavati različitosti u

Nije pluralizam stav da bi bilo najbolje sve one suprotnog svjetonzora ukloniti iz društva

društvu i civilizirano raspravljati o njima. U glavama onih kojima u pluralističkom društvu smetaju mirne povorke na ulici Zagreb pridea ili Hoda za život i koje bi, ovisno o vlastitom svjetonazoru, najradije zabranili ne vlada ni demokracija ni pluralizam, nego jednoumlje. No, hrvatsko je društvo još samo deklarativno pluralističko. A Štromar u povorci Zagreb Pridea i Stier u povorci Hoda za život samo su slika dvaju različitih svjetonazora prisutna u Vladi i ništa više od toga. Niti Stierova prisutnost u Hodu za život znači da će Vlada zabraniti pobačaj niti prisutnost Štromara na Zagreb Prideu znači da će zbog toga većinski dio HDZ-ove Vlade zagovarati lijevo-liberalne vrijednosti. Možda je samo početak izlaska iz svjetonazorskih rovova i pokušaj prihvaćanja i poštovanja ljudi suprotnih svjetonazora bez podcjenjivanja i širenja nesnošljivosti. Tek nakon toga počinje dijalog u društvu u kojem je moguće doći do minimalnog konsenzusa svjetonazorski suprotstavljenih strana.