VEĆ 4 GODINE

Mogu li HDZ i HNS, onako ruku pod ruku, zajedno voditi državu, pitanje je koje ovih dana trese Hrvatsku. Ono što su neki proteklih dana nazivali nakaradnom, “frankenštajnskom” kombinacijom, u jednom gradu na sjeveru Hrvatske odlično funkcionira, i to već četiri godine. HDZ i HNS u Murskom Središću u Međimurskoj županiji upravo su započeli novu četverogodišnju sretnu vezu. – Počeli smo surađivati 2013., kad sam počeo razmišljati o kandidaturi za gradonačelnika i stvarao si koalicijski potencijal s ljudima koje poznajem i s kojima bih mogao provoditi zajedničke projekte. Kad sam u prvom krugu dobio izbore, povezao sam se s HNS-om, koji je tada išao sa samostalnom listom. Protekle četiri godine dobro smo surađivali, što se i vidi po odrađenim i započetim projektima. Završava se Centar za kulturu, obavljena je sanacija odlagališta otpada Hrastinka, u Peklenici je nakon 20 godina obnovljena ulica, što smo zajedno riješili kolegica Ivana Maltarić iz HNS-a i mi iz HDZ-a. Ona je iz prigradskog naselja Peklenice u kojem je i predsjednica Mjesnog odbora, naravno uz podršku HDZ-a. Zbog svega što smo odradili i što još planiramo, na prošle smo izbore izašli sa zajedničkom listom na kojoj su još i HSLS i HDS, i osvojili preko 50 posto glasova – napominje HDZ-ov gradonačelnik Dražen Srpak (51).

Govorili su: Pa kaj ti je

Suradnju s HDZ-om prije četiri godine, uključuje se u razgovor HNS-ovka Ivana Maltarić (36), nisu svi prihvatili dobro. – Govorili su mi “pa kaj ti je?”, “kak možeš s HDZ-om”, da to nije normalno... Ali nakon nekoliko mjeseci, kad smo počeli provoditi zacrtane projekte, svi su utihnuli. Sad uoči posljednjih izbora rekli su mi da i ne pomišljam ići s nekim drugim – smije se ta odgojiteljica, koja je u prošlom mandatu bila potpredsjednica Gradskog vijeća, a to je mjesto čeka i sada. Imala je, otkriva, ponudu iz SDP-a da bude zamjenica njihovu kandidatu za gradonačelnika Mariju Nereru, ali odbila je ponudu. Na izborima 2013. Srpak joj je ponudio da bude zamjenica njemu, no vrh HNS-a to joj je zabranio. – Vesna Pusić to je stopirala. Koaliciju još da, ali da se kandidiram za zamjenicu HDZ-ova gradonačelnika, to ne. Sad nam je pak Ivan Vrdoljak rekao da je to lokalna razina, pa da sami izaberemo ljude s kojima možemo surađivati i funkcionirati. Dok vam netko u Zagrebu kroji, a vi morate raditi tako, to je problem, a kad ti vele da si sam složiš kako misliš da je najbolje, to je onda prva liga! – kaže I. Maltarić, koja je i šefica gradskog ogranka HNS-a. Vidjeli su, dodaje, da Srpak ima dobre projekte koji grad mogu povući naprijed. Vagali su i odlučili se za suradnju s HDZ-om, iako su do tada uvijek išli sa SDP-om. – Zadovoljni smo, vodi se briga o ravnomjernom razvoju svih naselja i zajedno donosimo sve odluke. Za ovaj mandat uopće nije bilo dvojbe što ćemo i s kime. Nisam gledala na fotelju, želimo dovršiti projekte koje smo započeli. Birali smo u biti čovjeka, nismo birali stranku. Nismo išli s HDZ-om jer želimo s HDZ-om, nego prvenstveno s Draženom Srpakom. Mi se ne miješamo u visoku politiku – ističe. Još dvoji kako će suradnja dviju stranaka na državnoj razini funkcionirati. Javnost je, vidi to, podijeljena. – Trebat će ljudima vremena, dok projekti ne krenu i dok ne vide da se radi. Tada će biti mir. Ljudi su ovdje takvi da puno delaju i ne zanima ih previše visoka politika – veli. U protekle četiri godine proveli su u Gradu projekte teške 25 milijuna kuna. Ponosni su i što su u gradu otvorene ispostave HZZO-a i HZMO-a te šalter MUP-a za osobne i putovnice. – Nismo razgovarali i raspravljali o svjetonazorima, nego o tome što gradu treba. Oni koji ispred svega stavljaju svjetonazorska pitanja, ne vuku kola u pravu stranu. Ima puno važnijih problema. I dragom Bogu i vrag idu već na živce partizani i ustaše. Ma dajte – najte više s tome, pa kaj vam je? – uzvraća Srpak onima koji potenciraju ideološke teme.

Nema više rudnika

- Dopada mi se jako to kak se pazi na red i čistoću. Vidim da se u posljednjih četiri, pet godina Mursko Središće jako lijepo razvija, a dvadeset godina prije toga nije se napravilo skoro ništ. A kad se samo sjetim kak je ovaj kraj izgledao prije 60, 70 godina! Siromaštvo i težak rudarski kruh – kaže Franjo Bogdan (80), najstariji živući rudar iz prigradskog naselja Hlapičine. Nekad je gotovo svaka druga obitelj imala nekog u oknima. Preživio je starina Franjo najtežu rudarsku nesreću koja je u noći s 8. na 9. studenog 1961. godina pogodila međimurski kraj. U jami “3. maj”, između 14. i 15. etaže, buknuo je požar, poginulo je deset njegovih kolega, a tijelo jednog od njih ostalo je zauvijek zatrpano. Desetak godina poslije državna kompanija Međimurski ugljenokopi, koja je u najboljim danima imala i do 1700 zaposlenih, zapečatila je i posljednje okno. Svijet se okrenuo nafti. Za “Serjančane” bio je to velik šok. Mnogi su kruh, pa i Franjo, potražili u susjednoj Sloveniji ili Austriji, a onda je početkom 90-ih uslijedila još veća kriza. Jugoslavija se raspala, nastale su nove države, a oko 700 radnika iz Murskog Sredi-