PREVARILA ME OBITELJ TODORIĆ, TO JE BIO ČISTI ORGANIZIRANI KRIMINAL
142 milijuna kuna regresnih mjenica Agrokora sada ja dugujem bankama
Zlatko Marić, vlasnik i predsjednik uprave najveće domaće zaštitarske kompanije Sokol Marić, uz Sberbank, jedini je Agrokorov partner koji je Ivicu Todorića javno optužio za prijevaru. Gotovo polovica Marićeva godišnjeg prihoda ostala je zarobljena u Agrokoru, a zbog malverzacija s regresnim mjenicama iznos veći od 142 milijuna kuna sada Marić duguje bankama. Priča o slučaju Sokola Marića zapravo je priča o stotinama dobavljača Agrokora koji su bili primorani poslovati s najvećom domaćom korporacijom pod uvjetima nad kojima se danas zgraža javnost, a koji su, iako na rubu zakona, bili svakodnevica u hrvatskim poslovnim tijekovima. Stoga priča o Sokol Mariću razotkriva paradigmu na kojoj je utemeljen dobar dio domaćeg gospodarstva. Zlatko Marić ušao je u zaštitarski biznis 90-ih, s renomeom sportaša i redara iz zagrebačkih noćnih klubova. No u proteklih 20 godina izgradio je respektabilnu zaštitarsku tvrtku koja zauzima četvrtinu zaštitarskog tržišta u Hrvatskoj, s više od tri tisuće zaposlenih i godišnjim prometom većim od 300 milijuna kuna.
Agrokor vam je ostao dužan 142 milijuna kuna na račun regresnih mjenica. Toliko sad banke potražuju od vas?
Taj iznos ostao je otvoren po tzv. regresnima pravima tako da smo bili primorani otkupiti mjenice za navedena potraživanja i u dogovoru s financijskim institucijama pretvoriti ih u kredite.
Zašto ste pristali poslovati tako?
To je priča koja traje niz godina, a može se svesti na jednu rečenicu. Jednostavno nismo imali opcija. Agrokor je kao najveća kompanija bio dobar i poželjan partner. Prije sedam godina, kada smo preuzeli ekskluzivno čuvanje Agrokorovih objekata, na tržištu se već bila pojavila strana konkurencija koja je željela dio tog kolača. Međutim, već nakon godinu dana krenulo je s probijanjem rokova plaćanja. S obzirom na opseg posla koji je uključivao angažman više od 500 zaštitara, 34 tisuće prijevoza mjesečno, mi smo mjesečno Agrokoru fakturirali između sedam i osam milijuna kuna. Da bismo zadržali likvidnost, s obzirom na to da gotovo 80 posto naših rashoda ide na plaće, doprinose i prireze te druge obveze koje morate servisirati mjesečno, morali smo se držati dogovorenih rokova plaćanja jer bi
NAČIN POSLOVANJA S AGROKOROM PRIČA JE KOJA TRAJE NIZ GODINA, A MOŽE SE SVESTI NA JEDNU REČENICU. JEDNOSTAVNO NISMO IMALI OPCIJA
Ivan Todorić došao je na sastanak sa svim poreznim i bankarskim tajnama moje tvrtke
se u protivnom cjelokupni sustav urušio. Zatražili smo očitovanje od Agrokora, a kako smo odbili kompenzacije ili kupnju nekretnina, pojavila se kod nas ekipa eksperata i financijskih lumena naoružanih Excel tablicama. Predložili su mi financiranje putem regresnih mjenica čime smo trebali olakšati probleme u naplati potraživanja. To je bilo prije pet godina.
Tko vam je došao s tim prijedlogom?
To su bili Agrokorovi menadžeri, najbliži suradnici Ivice Todorića, njegov sin Ivan, koji je vodio tu ekipu, i Tomislav Lucić. Smatram da oni, zajedno s dijelom državnih institucija, čine jednu dobro organiziranu kriminalnu skupinu kojom bi se pravosuđe zasigurno trebalo ozbiljno pozabaviti. Došli su k meni s detaljnom krvnom slikom mog poslovanja, s podacima koje nitko nije mogao znati ako nema izravan uvid u porezni i bankarski sustav. Odgovorno tvrdim da se to dogodilo i ostalim dobavljačima. To su sve ljudi koji su desetljećima vrijedno razvijali svoje biznise, bavili se proizvodnjom, a ne financijskim špekulacijama. Svima nama predložen je isti model prijevare. Predočili bi nam točnu krvnu sliku naše firme, uključujući tijekove novca, likvidnost i stanje na tekućem računu. Čak sam ih tijekom sastanka htio malo cimnuti pa sam rekao da tu ima i 15 milijuna kuna kratkoročnog zaduženja. Odgovor je bio: “Nemaš, prijatelju, znamo da nemaš.“Rekoh, super kad znate.
Nije li vam bilo čudno da imaju do detalja podatke o vašem poslovanju?
Bio sam svjestan da su oni država u državi. S druge strane, znam da postoje Hanfa, HNB, odgovorne osobe u komercijalnim bankama, Ministarstvo financija, kao i svi dosadašnji dužnosnici Vlada RH, koji bi trebali vršiti kontrolu i brinuti se o nama poreznim obveznicima. Ako su svi oni rekli da sve štima, odnosno nitko nije osporio zakonitost takvog modela, što mi je preostalo nego pristati na model koji su mi predložili i smatrati ga zakonitim. S druge strane, nije mi ni na kraj pameti bilo da su tako zahvatili 186 tvrtki. Svi smo bili u nekoj vrsti “happy linea” a da nitko nije znao ni za koga, kao da je na djelu bio zakon šutnje. Da su te tvrtke u istom problemu, doznao sam tek nedavno na vijeću dobavljača.
Jeste li razgovarali s Ivicom Todorićem o takvom načinu poslovanja?
Razgovarao sam i s njim i s njegovim drugim sinom Antom, ali jasno je da je Ivica Todorić stajao iza svega. Ono što tada nisam znao, a danas znam jest da je sve krenulo naopako kada je HNB ograničio bankama izloženost prema Agrokoru kako bi se smanjili rizici u financijskom sustavu. Međutim, Agrokor je već u tom trenutku imao spreman alternativni model prijevare budući da su bili informirani što se sprema. I sad se čovjek pita: ako se radilo o 7,4 milijarde kuna plasiranih na tržište putem mjenica, kako je moguće da to nitko nije znao i da se danas svi prave ludima.
Jeste li bili svjesni da financiranje s regresnim mjenicama godinama nitko nije kontrolirao?
Siguran sam da je Hanfa imala kontrolu nad tim mjenicama jer je sve išlo preko faktoring društava koja su dostavljala mjesečna izvješća Hanfi, a ona je u okviru svoje ingerencije kontrolirala njihovo poslovanje. Sada nitko ništa ne zna i svi se prave ludi. Sad, da bi ekipa oprala ruke, Hanfa daje nalog Državnom odvjetništvu da pregleda poslovanje svih 186 dobavljača Agrokora koji su poslovali putem mjenica.
Je li i Sokol Marić sada predmet istrage?
Istražne radnje kojima je obuhvaćen i Sokol Marić odnose se na uspoređivanje financijske dokumentacije plasmana faktoring društava koju Hanfa posjeduje iz izvješća faktoring društava. Ona se uspoređuje s dokumentacijom dobavljača, samog Agrokora i njegovih društava. To je još jedan dokaz da je Hanfa cijelo vrijeme upoznata s cjelokupnom situacijom.
Kada ste shvatili da stvari ne štimaju?
Razgovarao sam s Ivicom Todorićem u prosincu prošle godine, zatim u veljači i ožujku ove godine, sa sinovima gotovo svakodnevno i svi su razgovori završavali sličnom porukom: “Ne brini se, prijatelju, sve će se riješiti, Rusi stoje iza nas i u dogovoru smo s Vladom.” Treba naglasiti da su se tekući računi nama plaćali u roku od 60 dana, nije bilo kašnjenja pa tako ništa nije ni ukazivalo na buduću nelikvidnost i blokadu računa Agrokorovih tvrtki.
Kada spominjete kriminalnu grupu, na koga točno mislite?
Činjenica je da su svi znali sve. U tom lancu jednostavno nije moguće da odgovorne osobe HNB-a, Hanfe... nisu upoznate s kolanjem sedam milijardi kuna, da o tome ništa ne znaju njihovi pomoćnici, da ne zna ministar financija, ni bilo tko iz spomenutih financijsko-regulatornih tijela. Slušamo stalno o stabilnosti tečaja i kune, njegovoj kontroli mjerama monetarne i fiskalne politike i dr., a sad odjednom nitko ne zna za sedam milijardi kuna u optjecaju putem faktoring društava? U to me ne može nitko uvjeriti.
Koliko prometa godišnje radite s Agrokorom?
Između 50 i 60 milijuna kuna.
Vaš godišnji promet iznosi oko 300 milijuna kuna? Niste li bili malo previše izloženi jednom klijentu?
Ne mislim. Jednostavno, po pitanju koncerna radi se o velikom sustavu koji je pratilo društvo s dostatnom infrastrukturom te je realizacija samo plod te suradnje i potrebe Agrokorovih društava za uslugama zaštite, a u konačnici to je manje od 20% ukupnog prometa društva Sokol Marić.
Je li se vaš poslovni odnos s Agrokorom temeljio isključivo na povjerenju?
Posao se sklapa potpisivanjem ugovora, a prije i tijekom njegove realizacije mora postojati međusobno povjerenje poslovnih partnera. Cijena usluge bila je tržišna. Priznajem da sam se mogao i bolje upoznati s materijom, ali sam i očito lakovjerno vjerovao u kontrolne mehanizme države.
Kako ste sklopili posao s Agrokorom?
S Todorićem ste mogli biti dobri, ali budite uvjereni da će oni prihvatiti samo najbolju, za njih najpovoljniju ponudu. Za taj posao natjecale su se četiri tvrtke, od kojih jedna strana. Da su oni preuzeli zaštitu Agrokora, mi bismo automatski izgubili značajan dio tržišnog udjela. Osim toga, mi smo jedini sami mogli organizirati pratnju i zaštitu prijevoza gotovine s obzirom na broj prodavaonica, razvedenost teritorija RH i potrebnu prateću infrastrukturu za izvršenje te usluge.
Vi ste, uz Sberbank, jedini Agrokorov partner koji priznaje da ga je Todorić prevario. Kako je moguće poslovati s tako velikim brojkama samo temeljem povjerenja?
Prevaren sam, to je činjenica, kao i ostali dobavljači. Prevarila me obitelj Todorić, prevarila me i država kojoj kao direktor i vlasnik tvrtke godišnje plaćam 60 milijuna kuna PDV-a, 130 milijuna kuna poreza i doprinosa i šest milijuna kuna poreza na dobit. U pet godina platio sam državi milijardu kuna davanja. Zauzvrat sam, u najmanju ruku, očekivao zaštitu te države i njenih institucija. Ovo je definitivno organizirani kriminal koji se mogao spriječiti, ali to nije učinjeno iako je sprečavanje toga u okviru direktnih ingerencija državnih tijela. Ljudi koji to nisu
spriječili sjedili su regulatornim agencijama Hanfi, HNB-u, kao i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Očekujete da će netko kazneno odgovarati, jeste li podnijeli kaznenu prijavu?
Ja nikada, ni u ovom slučaju, nisam niti hoću podnijeti kaznenu prijavu protiv nekoga, međutim očekujem da država napokon upotrijebi svoje kontrolne mehanizme te da cijeli slučaj ne ostane u statusu da u konačnici nitko ne odgovara ni za što i da svi peru ruke od svega. Mislim da bi makar nekolicina uključenih trebala prati ruke u Remetincu, pa da vidite kako će pjevati.
Možete li preživjeti ako dođe do otpisa dugova? Emil Tedeschi tvrdi da je Atlantic sposoban podnijeti 100 posto otpisa.
Spremni smo za sve opcije, uključujući i otpis potraživanja. U našim ukupnim prihodima Agrokor sudjeluje sa 17 posto i bez toga nećemo biti jako oštećeni. Ali očekujem da se nađe rješenje za stari dug. Međutim, želim biti jasan – nitko od 186 dobavljača koji su dali regresne mjenice nije zaslužio otpis jer nitko od njih nije zaradio ni lipe na tome. Čak 5 milijardi kuna kroz godine zaradio je netko drugi. Mi smo bili najobičniji, u narodu zvani “jamci”. Što se kolege Tedeschija tiče, molio bih ga da prestane sa samoreklamiranjem. Mi ne znamo koliko iznosi tih njegovih 100 posto, a kako je rekla potpredsjednica Vlade gospođa Dalić, “došlo je vrijeme da maske padnu”.
Mislite li da se slučaj Agrokor može raspetljati bez velikih potresa?
Vjerujem da će Vlada pronaći rješenje da zaštiti gospodarstvo. Ključno je da opstanu sve profitabilne kompanije iz sastava koncerna s naglaskom na Konzum jer to je jedini trgovački lanac koji prodaje 80% isključivo hrvatske robe.
Kakvo je stanje na zaštitarskom tržištu i kako se uspijevate othrvati međunarodnoj konkurenciji?
Kada su prije šest godina odlučili ući na hrvatsko tržište, stranci su mi ponudili iznos četiri puta veći od iznosa koji mi duguje Agrokor. Odbio sam ponudu jer želim da moji sinovi, nakon što odem u mirovinu, nastave ovaj posao i da Sokol Marić ostane hrvatski brend. Kada smo im se zahvalili, kupili su četiri manja poduzeća i sad su druga najveća kompanija. Deset su me godina plašili da sam gotov kada na tržište dođe konkurencija iz inozemstva. Ali mi smo tijekom godina toliko investirali u posao i infrastrukturu da se nemam čega bojati. Imamo 350 oklopnih automobila, 2200 komada vatrenog oružja, 1700 pancirki, 160 manjih automobila.Pokrivamo čitavu državu, uključujući sve naseljene otoke, a u planu su nam i akvizicije većih poduzeća na zaštitarskom tržištu.
Ispada da je vaša tržišna pozicija slična onoj koju Konzum drži u maloprodaji?
Ne možemo to usporediti. Društvo Sokol Marić drži oko 26% zaštitarskog tržišta, ali nismo kreditno zaduženi jer smo se širili reinvestirajući dobit, baveći se isključivo temeljnom djelatnošću, bez poslovnih izleta u djelatnosti koje su minulih godina na trenutak bile popularne poput trgovanja dionicama, financijskog inženjeringa, građevine, turizma i sl. Stoga, iako sam kod banka imao najvišu bonitetnu ocjenu društva, one su mi bile većinom samo dobar poslovni partner kojem sam pružao usluge zaštite.
Je li bilo pritisaka da prodate biznis?
Temeljem onoga što sam doživio u 20 godina mogao bih četiri knjige napisati o poslovanju u Hrvatskoj. Bilo je opasnih trenutaka i prijetnji, ali to je tako čim radite s oružjem. Mnogi su se željeli infiltrirati u ovaj biznis. Ali u tim trenucima morate pokazati zube, tako me je ulica naučila. Krenuo sam kao redar u noćnim klubovima i naučio se oduprijeti pritiscima.
Koliko ukupnog prometa ostvarujete kroz poslovanje s državnim tvrtkama ili institucijama?
Oko 21 posto.
Dosta pažnje u javnosti izazvale su vaše nekretnine na Karibima?
Na Karibima sam u vrijeme recesije u SAD-u, kada nitko nije ulagao, kupio zemljište i sagradio tri kuće koje sada iznajmljujem. Mogao sam takve kuće sagraditi na Jadranu, ali građevinsku dozvolu ne bih dobio za sedam dana, a investicija bi me stajala triput skuplje. Osim toga, na Karibima sezona traje 12 mjeseci.
Što mislite o materijalnim pravima vlastitih radnika?
Nikad nisam prevario radnika. Kad god bih nešto potpisao, to bih i ispunio. U konačnici, i moja sadašnja borba motivirana je primarno brigom za mojih 3400 radnika te za dugoročnu poslovnu opstojnost i razvoj društva. Dokaz je tome činjenica da ću ukupnu dobit iz budućeg poslovanja uložiti u financijsku stabilizaciju poslovanja društva i otplatu regresnih prava. Moj radnik može biti nezadovoljan visinom svoje plaće. Štoviše, mora biti nezadovoljan jer sam i ja nezadovoljan. No moramo znati da je visina plaće u nekoj branši odraz ukupne cijene na tržištu usluga. Da je tržišna cijena 60 kuna, a ja radniku dam 20, morao bih se pogledati u ogledalo i reći si da sam đubre ili loš poslodavac. No minimalna zarada koju društvo ostvaruje upravo je na tjelesnoj zaštiti, tj na samom zaštitaru tako da društvo većinu zarade ostvaruje na količini linijskog prijevoza novca i tehničkoj zaštiti.
Jeste li osnovali zaštitarsku tvrtku na Karibima kako ste najavljivali?
Jesam, osnovao sam tvrtku Sokol, dobio licenciju, ali još se nisam pozabavio time. Planirali smo se širiti i na Sloveniju kada je kupljen Mercator, ali teško stranac ulazi na slovensko tržište.
Firmu ćete ostaviti sinovima?
Nadam se. Oba sina imaju zaštitarsku licenciju, stariji Kristian sa mnom je sedam godina te je u firmi prošao put od kontrolora do člana uprave, dok je mlađi sin Dominik zadužen za sigurnost informatičkog sustava.