Proučavajući živote velikana doći do univerzalnog recepta
Prema hrvatskoj Mensi, inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova te korištenja znanja za snalaženje u okolini. Ako je suditi prema popisu na stranici World Genius Directory, Hrvati su prilično zastupljeni među najinteligentnijima na svijetu. Prvi je jedan Grk Evangelos Katsioulis, pa onda Amerikanac Rick Rosner, a treći je – Zagrepčanin Mislav Predavec. Gospodinu Predavecu bilježi se kvocijent inteligencije 192, koliko ima i Rosner, dok Katsioulis ima 198. Spustimo li se nešto niže, pronaći ćemo Nikolu Poljaka sa 183 pa Zorana Bijača, Ivana Iveca, Domagoja Kutlu, Ivana Rašića i Igora Bogdanića. Znači, u tom je direktoriju koji se uzima kao relevantan, sedmorica Hrvata.
I baka iznimno inteligentna
Normalno, ima ovdje i predstavnika susjednih zemalja, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, a treba uzeti i jedan odmak – nije svaki stanovnik kugle zemaljske testirao svoju inteligenciju. Ipak, očito je kako Hrvati imaju sklonost provjeravati se, ali i da među njima ima doista inteligentnih ljudi. No, sam Predavec upozorit će nas da ne brzamo sa zaključcima. – Po mom mišljenju, ne postoji relevantna lista “najinteligentnijih” ljudi jer se u tiskovinama i medijima objavljuju ponekad i astronomski rezultati nekih poznatih ljudi koji su njihov pretpostavljeni, odnosno iščekivani IQ na osnovi njihovih akademskih dostignuća ili sličnog. Nas nekoliko ljudi iz IQ svijeta koji su sami postizali iznimne rezultate probrali smo testove za koje vjerujemo da su, iako nesavršeni, danas najbolji i najpouzdaniji za mjerenje inteligencije, naročito u području četiriju standardnih devijacija iznad prosjeka. Oni su se pokazali visoko pouzdanima na pojedincima koji su postizali savršene ili gotovo savršene rezultate na standardiziranim testovima od kojih je možda i najpoznatiji test RAPM, koji je nekad rabila Mensa. Upravo na RAPM je nastala serija vremenski nelimitiranih apstraktno-prostornih testova visokog ranga. Mi se ravnamo prema rezultatima takvih testova, kod kojih je provedeno testiranje, ne možemo uvrštavati pretpostavljene rezultate slavnih ličnosti kod kojih testiranje nije provedeno. Naravno, mi ne možemo utjecati ako netko i negdje objavi rezultate po nekom svom kriteriju – govori najinteligentniji Hrvat, dodajući kako se na listama obično stavlja najbolji rezultat koji je neki kandidat polučio. – Tako ima kandidata koji bi imali dosta manji prosječan IQ u odnosu na svoj najbolji rezultat. U mom slučaju, moje varira od otprilike 175-195. Prosjek nisam nikad računao, ali mislim da bi bio iznad 180 – govori. O najinteligentnijim Hrvatima pisalo se puno. Nas je ovaj put zanimalo zbog čega su ljudi inteligentni. Ima li nešto u genetici? – Moj otac, koji je građevinski inženjer, istaknuti pojedinac, generalni direktor Viadukta, dobitnik više nagrada i priznanja u svojoj struci, uvijek mi je bio potpora i dobar savjet u životu. Davao je uvijek inteligentne savjete. On sam kaže da je njegova majka Katarina bila žena iznimne inteligencije iako nije imala fakultet – kaže Predavec. Neurokirurga prof. dr. sc. Darka Chudyja sa Zavoda za neurokirurgiju KB-a Dubrava u Zagrebu pitali smo koliko je za inteligenciju odgovorna genetika, odnosno koliko su točna najnovija istraživanja kojima su prepoznati “geni inteligencije”. – Našalimo se malo. Ako se znanstveno raspravlja o tome koja rasa ima duži penis, onda to neće izazvati bitnu reakciju društva osim niz šala i poneku znatiželju da vide stvar uživo. Međutim ako govorimo o genetici i inteligenciji, onda ćemo izazvati niz što političkih, što etičkih, filozofskih i na kraju znanstvenih rasprava. U povijesti je postajalo vrijeme kada se željelo dokazati urođenu bitno veću inteligenciju izabrane rase. Čak i rasprava o mogućnosti funkcioniranja ženskog i muškog mozga neće proći bez političkih konotacija. Stoga se postavlja pitanje što je svrha takvih znanstvenih istraživanja i kamo ona vode. Hoćemo li tražiti od budućeg supružnika da nam se genetski izjasni ili ćemo morati pokazati genetsku kartu svom poslodavcu, profesorima u školi koji će nam na lijep način objasniti da se u naše dijete ne isplati ulagati dodatnim instrukcijama. U knjizi Malcoma Gladwella “David i Golijat” na primjerima je prikazano kako su neki ljudi, unatoč svom hendikepu (disleksiji), postigli vrhunsku karijeru, a superinteligentni ljudi nisu našli ni sreću ni bogatstvo. Da ipak odgovorim djelomice na ovo pitanje. Genetika određuje neke naše spoznajne mogućnosti i pamćenje, ali ne sve, i poprilično toga ipak ovisi o okolini i interakciji s njom. Kao otac svoje djece često sam ljutit što suviše vremena provode uz mobitel, internet ili kompjutorske igre. Međutim, danas smo svjesni da imaju neke vještine koje naša generacija nije mogla steći u tom opsegu. Njihov mozak sa šest godina komunicira globalno, a na bezbrojna pitanja odgovaraju sami pretraživanjem – rađa se neka nova vrsta inteligencije – kaže dr. Chudy.
Einstein i mozak od 1000 g
Koliko znamo o područjima mozga koja su “odgovorna” za inteligenciju? – Ovo pitanje zahtijeva da znamo što pod inteligencijom podrazumijevamo. Snalažanje u novonastaloj situaciji ili tzv. emocionalnoj inteligenciji. Možemo govoriti u kojim dijelovima ljudskog mozga su smještene više spoznajne funkcije kao što su dijelovi korteksa koji graniče između pojedinih režnjeva kao što su gyrus angularis i gyrus triangularis. Ili o čeonom režnju, dijela mozga koji je doživio najveću ekstenziju u naše vrste u odnosu na primate. Danas se govori o takozvanim zrcalnim neuronima koji nam pomažu da učimo jezik, fine motoričke radnje, ples, sportske vještine. Manjkom ovih neurona pokušava se obrazložiti nastanak nekih uređenih poremećaja spoznajnih funkcija, a primjer za to je autizam. S obzirom na to da je moje uže područje interesa duboka mozgovna stimulacija, za sada ne postoji centar, neuroanatomska struktura ili jezgra u mozgu koja bi se stimulirala i time postigla bitno bolja memorija ili logično zaključivanje. Nakon smrti Alberta Einsteina pokušali su na Sveučilištu John Hopkins saznati što je tog čovjeka činilo genijem te su neuroznanstvenici proučavali njegov mozak, međutim, do konkretnog odgovora nisu došli. Nisu mogli zaključiti zašto je mozak od samo 1000 grama (prosjek je 1400 grama) mogao prodirati u tajne fizike svemira i oblikovati jednadžbe energije i mase – kaže dr. Chudy. Za sada, govori, ne postoji točna metoda mjerenja nečije inteligencije iako je funkcijska magnetska rezonanca odgovorila na niz pitanja gdje su područja kojima volimo, mrzimo, govorimo, slušamo govor ili muziku. O inteligenciji se može zaključivati jedino ako postoji dramatičan otklon od zdravih osoba. Povijest obiluje inteligentnim ljudima, mnogima i s ovih prostora, no čini se kako se ni analiza njihova mozga nije postigla neki konkretan rezultat. – Analizom same građe ljudskog mozga različitih velikana