„Apokalipso“dobio na 20. godišnjicu luksuzno reizdanje, kako se to radi i u svijetu
Ako je neki domaći album zaslužio obljetničko reizdanje i cjelovitu „reprizu“, te integralno izvođenje na sceni, onda je to „Apokalipso“Darka Rundeka. Snimljen i objavljen 1997., na dvadesetu godišnjicu upravo je dobio primjerenu zadovoljštinu trostrukim CD box setom i dvostrukim vinilom. Slično kao nedavno reizdanje albuma „Vrijeme je da se krene“Majki, „Apokalipso“je dušu dao za ponovno stavljanje u pogon. Ne samo zbog značaja i vrijednosti albuma nego i pozicije koju ima u domaćoj diskografiji, a koja osigurava dovoljno zanimanje medija i publike, stare i nove. Radi se o jednom od važnih albuma novije hrvatske diskografije. Sjećam se vrlo dobro kad sam 1997. u mraku balkona Kulušića na nekom koncertu – čini mi se da su bili CUL-de-SAC – među ljudima oko sebe spazio Darka Rundeka. Prvo sam pomislio da je netko sličan njemu, ali doista se radilo o povratniku iz Pariza koji je potom nastavio jednu od najuvjerljivijih domaćih i regionalnih karijera, jer Haustor su bili jaki i u okvirima scene bivše države Nakon što je objavljen „Apokalipso“je zacementirao uvjerljiv Rundekov povratak, osvojio pet nagrada Porin i četiri Crna mačka. Nema te javne ni privatne revizije koja bi mogla išta oduzeti od vrijednosti albuma, danas objavljenog pod blago promijenjenim nazivom „ApoCalypso“. „Da se naslov albuma odmah tako pisao, možda bi odmah bilo jasno da se radi o kovanici između propasti svijeta (apokalipsa) i veselog karipskog ritma (calypso). ApoCalypso je ples nakon propasti. Ili možda u propasti? Posljednji ples na plaži Trinidada, dok se iz oceana diže atomska gljiva? Radostan i sjetan...“, pojasnio je Rundek igru riječi u nazivu i značenju albuma u popratnom tekstu na ovitku. Radilo se o punom glazbenom i tržišnom pogotku, albumu koji je bitno pomogao da tadašnji Jabukaton i čitava priča oko projekata Fiju briju i Zagreb gori stane na noge, dođe do većeg broja publike te zacementirao Rundekov status djelatnog i aktivnog „kuma“nove domaće rock-scene. Bilo je to jedno od zadnjih razdoblja u kojemu su domaći rock-glazbenici lako dostizali širu popularnost, a Rundekova pozicija koju ga je pratila još od vremena Haustora samo je pomogla da se prošlost i budućnost spoje u sigurnu samostalnu karijeru koja uz malu i veću pomoć prijatelja traje sve do danas. Rundekova budućnost nakon „Apokalipsa“ubrzo se pokazala vrlo izgledom, jer mu je već idući album „U širokom svijetu“bio sjajan, jednako vrijedan nastavak, pa nije čudno da se unutar 3 CD-a novog reizdanja „ApoCalypsa“nalazi i taj disk, meni osobno i draži od „ApoCalypsa“. Što se tiče prošlosti, i ona je zahvaćena na aktualnom reizdanju prvim služ- benim pojavljivanjem snimaka rađenih za peti, nikad dovršeni i objavljeni album Haustora „Dovitljivi mali čudaci“, sniman 1990. neposredno prije prestanka rada sastava. To mitsko izgubljeno poglavlje domaćeg rocka sadrži pet pjesama na trećem disku. Svi koji znaju Rundekov repertoar znaju i da je većinu tih pjesama, osim „Disanja“, kasnije ponovo snimio na samostalnim albumima („More more“i „Senor“su na „Apocalypsu“, „Hiawatha“na „U širokom svijetu“, a „Ista slika“na albumu „Ruke“) i izvodi ih na koncertima. No, u ovom izvornom obliku su, dakako, nešto drukčije, „mlađe“i više „haustorovske“, oštrije i jednostavnije realizacije, pogotovo samo klavir i glas u pjesmi „Senor“, pa hajde da smo napokon dobili i uvid u to fantomsko poglavlje. Ovaj put s odličnim zvukom, za razliku od kazeta koje su kolale gradom svih ovih godina. „Dovitljivi mali čudaci“mogu se uz „ApoCalypso“naći i na dvostrukom vinilu Dancing Beara koji je objavio i nedavno „Vrijeme je da se krene“Majki. U ovoj eri kad se traži pomoć sponzora i dobra priča da se zainteresira publika, naravno da će se i „ApoCalypso“praktično zaokružiti predstojećim Rundekovim koncertima „ApoCalypso Now“– sa zagrebačkom premijerom na skorom INmusic festivalu – za koje je okupio ekipu glazbenika raznih generacija, poput saksofonistice Ane Kovačić, Igora Pavlice na trubi, Roka Crnića iz grupe Porto Morto na basu, Mire Manojlovića iz CUL-de-SAC na udaraljkama i Janka Novoselića (TBF, Chui) na bubnjevima, zajedno s članovima Cargo Trija, Isabel i Ducom Vranićem. Za sada ograničenu seriju koncerata, mada ne treba sumnjati da će ih biti još ako se pokaže zanimanje organizatora i publike, pratit će, prema najavama, video i svjetlosni efekti namijenjeni velikim pozornicama. Lijepa je situacija kad i „doma“imamo glazbenike čija je duga povijest jednako impresivna kao i njihov aktualni rad, pa ne moramo nostalgično plakati za boljom prošlošću. Koliko je danas cijenjen Darko Rundek i kolika je privlačnost koju danas ima među starom i novom publikom, kritičarima i suradnicima, najbolje govori upravo Rundekov svježi rad. No, „Apokalipso“je bio važan početak te nove Rundekove priče i ovom diskografskom akcijom reizdavanja dobio je zaslužen tretman, za ovakve projekte uobičajen i u širokom svijetu.
Na trostrukom CD boxu i dvostrukom vinilu nalaze se „Apokalipso“, „U širokom svijetu“i nedovršen album Haustora iz 1990. „Dovitljivi mali čudaci“