Svi su likovi ovdje gubitnici! Baš takvi su istinski junaci ove nježne priče

Jesmo li uopće svjesni kako dotaknemo živote drugih ljudi? Ili kako pak oni, čak i slučajni prolaznici kroz naše živote, dotaknu nas? Čime i kako ostave najdublji i neizbrisiv trag? Pitanja su to na koja rijetko pomislimo, ali baš na njih čitatelja natjera roman “Dječak kakvog nema” Monice Wood (Znanje, urednica Mirna Šimat, prijevod Morana Šimat, 99 kuna). Neobična je to i vrlo poetska priča o jednom jedanastogodišnjem dječaku koji jednog dana osvane u domu gospođe – pardon, gospođice – One Vitkus. Došao je, u sklopu akcije izviđača, pomoći joj hraniti ptice te malo urediti okućnicu. Njoj je ta pomoć prijeko potrebna jer ima 104 godine. Nakon početnog nepovjerenja između to dvoje junaka stvara se jasno razumijevanje i čvrsta veza, spletena oko pokušaja da uđu u najpoznatiju svjetsku knjigu rekorda. Ona dječaku povjeri svoje najveće tajne, ali on iznenada prestaje dolaziti. No umjesto njega na njezinu se pragu pojavi dječakov otac, a ubrzo i majka. Starica tada shvaća da je dječak nipošto nije iznevjerio te da je prijateljstvo koje je s njom izgradio najvažnija stvar koja će promijeniti živote svih uključenih u ovu priču. Autorica je cijelu ovu priču izgradila na nježnosti, dokazujući da upravo oni koji su “drugačiji” na posebno suptilan način doživljavaju druge ljude i sve što im se događa. Stvorila je roman u kojem su svi likovi gubitnici na način na koji danas društvo funkcionira gazeći emocije, a uzgajajući samopouzdanje bez pravog sadržaja. Naravno, njeni su likovi istinski junaci i zbog toga je cijeli ovaj roman svojevrsni manifest o “drugačijosti”, osobini koju treba njegovati, a ne odbacivati.

Monica Wood piše memoare, a ovaj joj je roman doživio 19 izdanja

Trka za rekordima Jedan neobičan dječak i gospođa od 104 godine žele ući u najpoznatiju zbirku svjetskih rekorda