Trump zna da laže, ali drugi moraju prikupiti dokaze da je to tako

Uloga novinara je da pronalaze skrivene političke laži i da prozivaju lašce. No Trump laže i to uopće ne želi sakriti

Laži su danas sveprisutne. Osobito u politici. Nedavno sam negdje čitala da smo zapravo ušli u neko novo političko razdoblje u kojem čista i nepatvorena istina više nije pravilo djelovanja. Nikako ne stoji da političari i u prošlosti nisu lagali. Oni su znali da su to laži, ili barem neki loš falsifikat istine, ali je u tom laganju postojao neki “viši cilj”, zaštita nacionalnih interesa i sigurnosti, oslobađanje nekih talaca... Reagan je naciji lagao da Iranu nije dao oružje u zamjenu za taoce zatočene u američkom veleposlanstvu u Teheranu. Lagao je, a oni koji su znali zbrojiti dva i dva to su znali, ali ni njima ni ostatku nacije to nije bilo previše bitno zato što je ta laž donijela neku pozitivu – oslobađanje talaca. No čini mi se da smo danas ušli u razdoblje u kojem je to, recimo dobronamjerno falsificiranje istine nekima postalo smiješno i djetinjasto. Da, i ovi današnji politički lašci rado će falsificirati istinu ili je dovesti u pitanje, ali puno je strašnija od toga činjenica da je njima istina nevažna, nešto što se nalazi u trećem ili petom planu, nešto što je balast i opterećenje, nešto čega bi se trebalo riješiti, baciti na neko figurativno smetlište i zaboraviti da postoji. U politici je izrazito maligno ponašanje i ono kada političar zna da laže, ali to znaju i oni kojima on govori. Trumpov glasnogovornik Sean Spicer znao je da laže u trenutku kada je novinarima davao laže podatke o broju ljudi koji su bili na predsjednikovoj inauguraciji. I novinari su u trenutku kada je Spicer to izrekao znali da je to laž, što su i objavili. No Trump je time poslao poruku o svojoj moći, o tome da se on takvim lažima može koristiti i da mu nitko ništa ne može zato što je on bog i batina, moćni predsjednik svjetske velesile. Novinarima je u opisu posla da otkrivaju lažu li političari i da ih zbog toga prozivaju da moraju dati ostavku jer su uhvaćeni u lažima. Novinari su u prvih 36 dana njegova mandata pobrojili točno stotinu laži ovoga tipa. I nikom ništa. Trump kao da se poigravao i s novinarima i s javnošću i pokušavao i jednima i drugima pokazati koliko je iznad njih i koliko je moći u njegovim rukama. Nakon što je bivši direktor FBI-ja James Comey svjedočio u Senatu o vezama Trumpovih ljudi s Rusijom i o pritiscima na njega, Trump je postavio naciju pred vrlo veliku dilemu. Rekao je da Comey laže i da baš ništa nije bilo onako kako je on kazao senatorima. U zraku je ostalo lebdjeti pitanje: “Tko laže?” Trump se vjerojatno poput dobro zabavljenog Mefista smije činjenici da on zapravo ništa ne mora dokazivati, ali ovi drugi i te kako se moraju potruditi i namučiti da bi dokumentirano dokazali da predsjednik laže. U ovoj situaciji on je taj koji se lukavo smješka i gleda kako se plebs koprca u pokušajima da dokaže laži. Ima toga i na domaćoj sceni, ali nitko od naših amatera nije se uspio približiti velikom meštru. Već mjesecima vidimo da Vrdoljak laže jer je uvijek, dok je pobijao glasine, gledao u neki međuprostor između sebe i kamere. I kada je u tome uhvaćen, on je poput djeteta pobjegao na nogama okraćalim od laži. “Kakav amater”, rekao bi Trump.