Glumačke zvijezde ustale u obranu prava na pobačaj
Kolektiv Montažstroj okupio Bojana Navojca, Tihanu Lazović, Ninu Violić...
Smije li pobačaj postati roba na crnom tržištu? Jesu li žene samo inkubatori za jačanje nacije, pitaju se umjetnici u projektu Cijankalij §218 maja.car@vecernji.net Što donose zabrane pobačaja? Smije li pobačaj postati roba na crnom tržištu? Jesu li žene samo inkubatori za jačanje nacije? Kako podizati djecu bez doma i posla? Neka su od pitanja s kojima su se suočili glumci, i autorski tim predvođen Borutom Šeparovićem, audiodrame “CIJANKALIJ §218” umjetničkog kolektiva Montažstroj.
Tko može odlučiti?
– Pitanje pobačaja u sljedeće će dvije godine biti izuzetno važna tema jer ćemo dobiti novi zakon koji regulira pobačaj. Kada sam pročitao dramu “Cijankalij §218” Friedricha Wolfa iz 1929. godine, učinilo mi se užasno važnim ponovno je obraditi jer preko nje s jedne strane možemo otputovati u povijest regulacije pobačaja i povijest borbe za legalizaciju toga medicinskog zahvata, a s druge strane fokusirati socioekonomski aspekt pitanja pobačaja – objašnjava redatelj Borut Šeparović, idejni začetnik projekta. Wolfova drama bila je oružje borbe za ženska i radnička prava u okviru velikog društvenog pokreta za legalizaciju pobačaja u Njemačkoj. Razlomljena je u osam epizoda koje su već snimljene i dostupne na stranici cijankalij. montazstroj.hr, a u njima glume neke od najvećih zvijezda, kao i nove nade našeg filma i kazališta: Daria Lorenci Flatz, Tihana Lazović, Suzana Nikolić, Goran Grgić, Nina Violić, Vilim Matula, Bojan Navojec, Urša Raukar... – Za mene je to iznimno važna tema. Strašna je mogućnost ozbiljnih uskraćivanja ljudskih sloboda. Nitko nikome ne brani da vjeruje u bilo što, da rađa i ne vidim zašto bi netko nekome branio pravo na izbor. To mi se čini neciviliziranim povratkom unatrag. Zamišljam se u situaciji da me kao majku troje djece u slučaju četvrte, recimo slučajne trudnoće netko šalje na komisiju, a ja ne želim četvrto dijete. Tko je taj koji može odrediti koliko ja djece mogu podnijeti podići? – pita se Daria Lorenci Flatz ističući da kao majka ne želi ni da se njezina djeca nađu u takvoj situaciji. U kinu Tuškanac u nedjelju je u sklopu projekta održana i javna rasprava “Ljubav&Ekonomija” na kojoj se razgovaralo kako se ljubav i ekonomija prožimaju u etičkom, pravnom i političkom pitanju pobačaja te kakve šanse ima ljubav u borbi za golo preživljavanje. Upravo takve rasprave nužnima smatra i mladi glumac Adrian Pezdirc. Moj je okidač za sudjelovanje u ovom projektu borba za prava mojih prijateljica, sestara i najbližih žena koje me okružuju. Svatko treba odlučivati o svojim životnim odlukama i postupcima, a ne da se u to petljaju država, Crkva ili neka organizacija. Civilizacijski je poraz da 2017. razgovaramo o pravu na pobačaj. Nevjerojatno je da se u 60 godina od Drugog svjetskog rata vraćamo na isto. Kako je to moguće? Očito su nešto krivo radili. Govorim “oni” jer imam 26 godina i ne osjećam se pretjerano odgovornim za tu situaciju, ali svjestan sam da me takva situacija može sputavati u nekom mojem daljnjem radu i slobodi života – govori Pezdirc. Što se tiče same realnosti hrvatskog društva po tom pitanju i onoga što bi ga kao mladog čovjeka zadovoljilo kao potencijalno rješenje, kaže: – Moramo početi poštovati jedni druge. I shvatiti da je u redu da netko hoda u Hodu za život, ali i da je jednako tako u redu da postoji Pride. To je društvo u koje ja vjerujem. Ali čim se država počne petljati u privatno i ograničavati bilo koju vrstu slobode, to je opasno. Nametanje vlastitog mišljenja i vlastitih ideologija i stavova drugima, to mi je problem. Potaknuta nedavnim društvenim promjenama u projekt se uključila i dugogodišnja aktivistica i glumica Urša Raukar. – Uvjerena sam da moderno, civilizirano društvo poštuje individualnosti, poštuje stečena i izborena ljudska pa tako i ženska i sva ostala prava te mislim da je pitanje prava na pobačaj neupitno. Ali mislim da se kao društvo prije
Pitanje pobačaja bit će važna tema u iduće dvije godine jer se priprema novi zakon
svega trebamo koncentrirati na edukaciju, na zdravstveni odgoj u školama, da se trebamo koncentrirati na poboljšanje socijalne i ekonomske situacije, moramo se pozabaviti nasiljem nad djecom, ženama, u obiteljima, alkoholizmom i drugim ovisnostima koje ugrožavaju kako obitelji tako i žene. Mislim da u tom segmentu možemo kao društvo svi zajedno jako puno napraviti da pobačaja bude što manje. Međutim, isto tako rezolutno stojim pri stanovištu da je neotuđivo žensko pravo zadnje odluke u tom slučaju – kaže Urša Raukar dodajući da je ljuti što se zbog političkih bodova manipulira ljudima i ideologijama u kojima se ženska prava umanjuju i vraća ih se na nivo objekata gdje su bile prije sto godina.
Povratak u srednji vijek
– To je nevjerojatan korak unatrag koji vodi jedna grupica ljudi i institucija koje žele dominirati društvom, a koje ne vode računa ni o ženama, ni o djeci, ni o obiteljima u onom pravom smislu, a to su borbe protiv svih vrsta nasilja i za bolje ekonomske uvjete. Žele nas maknuti u neki srednji vijek, u vremena neinformiranosti, ženu se želi ponovno staviti u zapećak da kuha i udovoljava mužu, obitelji, Crkvi i državi. Ali uvjerena sam da postoje ljudi koji će se tome suprotstaviti. Stupanj razvoja društva mjeri se razinom poštovanja svih ljudskih prava – zaključuje Raukar, dok Borut Šeparović najavljuje tribine i u drugim dijelovima Hrvatske.
Hrvatska 2017. godine može se povezati s Njemačkom 1929. godine, smatraju autori Najavljuju i niz javnih tribina na kojima će govoriti o odnosu ekonomije i pobačaja