Pilić: Rafa Nadal? Takav će se teško još jednom roditi
Dokazao je da je igrač kojega je u R. Garrosu teško dobiti. Možda bi to mogao samo Đoković...
Zemlja je svakako najteža podloga. Da biste bili uspješni, morate najviše znati. Odigrati kratku loptu, lobati, proklizavati Desetim trijumfom u Roland Garrosu Rafael Nadal postao je prvi tenisač s dvoznamenkastim brojem naslova na jednom Grand Slam turniru. O tom Španjolčevu pothvatu, kao i načinu na koji ga je ostvario, diljem svijeta pišu se hvalospjevi. Jedan od onih koji Rafi skida kapu je i naš iskusni teniski vuk Nikola Pilić, velik i kao igrač i kao trener. Pa smo s njim malo porazgovarali o Nadalu, Roland Garrosu, o specifičnosti zemljane podloge...
Inspiracija i samopouzdanje
– Nadal nedvojbeno ulazi u povijest kao najbolji igrač zemljanih terena svih vremena. Deset puta osvojio je Roland Garros, po deset puta Monte Carlo i Barcelonu, sedam puta Rim, pet puta Madrid... To će bilo tko jako teško nadmašiti, zapravo je to nemoguće. Cijeli ovogodišnji Roland Garros odigrao je na fantastičnoj razini, a finale s Wawrinkom je posebna priča. Rafa je odigrao s inspiracijom, pun samopouzdanja. Takav će se igrač teško još jednom roditi. Nekima možda ide na živce to njegovo praznovjerje i cijeli taj ritual dodirivanja prije poena, ali bez obzira na to Nadal je dokazao da je igrač kojega je teško dobiti. Posebno u njegovu domu u Roland Garrosu. To bi od današnjih igrača mogao samo Novak Đoković u najboljoj formi – kazao je Pilić (77) dodavši: – Wawrinka je jako dobar igrač, ali u srazu s Nadalom nije imao nikakve šanse. Nisam neki veliki Nadalov simpatizer, ali moram mu odati komplimente, zaslužio je. A zbog čega vam Nadal nije simpatičan? – Ma, ne, nemam ništa protiv Nadala, divim mu se kao svi i drugi. On je inače kao sportaš vrlo korektan, respektira svakog suparnika. Sve u redu, ali moj igrač je Đoković. Od kojega očekujem da se nakon kratke krize ponovno vrati na vrh. Zemlja? I sami ste počeli na toj podlozi, ali igrali ste i na drugima. Je li zemlja najteža podloga? – Svakako je najteža. Da biste bili uspješni na toj podlozi, morate najviše znati. Pogledajte samo koliko dugo traju mečevi na zemlji, primjerice koliko je trajao dvoboj između Wawrinke i Murraya (četiri sata i 34 minute – op. a.). Jedan ozbiljan meč na zemlji nikad nije ispod tri sata. Na zemlji morate znati odigrati kratke lopte, lobati top-spinom, proklizavati
tri do četiri metra – ističe Nikola koji je u svojoj akademiji u Münchenu imao sve vrste podloge. Mnogi tenisači i tenisačice koji su ponikli na zemlji poslije izjavljuju da su im omiljene podloge beton i(li) trava. Takav je, primjerice, slučaj s novom pobjednicom R. Garrosa Jelenom Ostapenko.
Finale u utorak, pun stadion
– I to nije slučajno. Upravo zato što je na zemlji mnogo teže igrati, mnogi bježe na druge podloge. A što se tiče te male Letonke, doista me oduševila. Iz kojih je ona sve pozicija postizala vinere... Pilić i sam ima ugodna sjećanja s Garrosa, 1973. je ondje igrao finale i izgubio od Rumunja Nastasea. – Bio sam na neki način kažnjen jer je tri i pol dana padala kiša pa smo igrali na blatnjavom terenu. Nastase je živio u Parizu pa je s mojim partnerom iz igre parova Pierreom Barthesom, s kojim sam 1970. osvojio US Open, trenirao na nekim drugim terenima. Nastase je bio dominantan, ali da je teren bio suh, imao bih veće izglede. U Münchenu 1970. pobijedio sam ga u pet setova. Bio sam u dobroj formi te godine u Parizu, na putu do finala pobijedio sam Adriana Panattu i još neke dobre igrače. Bili ste jedan od najstarijih finalista na turniru? – Da, imao sam 34 godine. Nekako sam u Parizu igrao dobro svake treće godine. Te je godine, zbog kiše, finale odigran u utorak, u četiri poslije podne, sjećam se stadion je bio pun. Nastase je imao fantastičan rad nogu, uostalom bio je sedam godina mlađi. Ali imali ste vi uspjeha i na drugim podlogama? – Pravi igrač igrat će dobro na svakoj podlozi. Ja sam počeo na zemlji, a najbolje mi je išlo na travi, slično kao i Goranu Ivaniševiću. U Wimbledonu 1967. izgubio sam u polufinalu od Johna Newcombea, tijesno, a sve je moglo biti i drugačije da sam kao i on imao dan odmora prije tog meča. Kako ocjenjujete nastupe naših tenisača i tenisačica? – Marin u dvoboju s Wawrinkom nije imao šansi, jer Švicarac još uvijek igra jako dobro. No, i četvrtfinale je uspjeh. Mladi Ćorić još mora učiti, u sljedeće tri do četiri godine mora poboljšati igru pa će postizati i bolje rezultate. S Petrom Martić sreo sam se i gledao je prije nekoliko godina u Parizu i činilo mi se tada da će bez većih problema doći u društvo 20 najboljih tenisačica svijeta. Ali ozljede su učinile svoje. Ove godine opet je bila dobra, svaka čast, i prava je šteta da je izgubila od Svitoline, a imala je 5:2 u trećem setu. Da je dobila taj meč, to bi je jako podiglo, ali ima vremena, još je mlada...
Tri i pol dana padala je kiša i igrali smo u blatu. Nastase je bio silan, ali da je teren bio suh...