BUDE SE DUHOVNI POKRETI KOJI MOGU POKRENUTI HRVATSKU

Pod zaglušujućom bukom političkih i inih previranja i preslaganja, povremeno doista neizdrživom kakofonijom, često mnogo toga promiče pažnji javnosti, a čini se da se radi o vrijednim pothvatima, koji bi, s vremenom, mogli izrasti u snažne pokrete i gibanja, pa će se svi tada čuditi kako i kada, odakle i zašto. Jedan od tih pokreta, koji su još u začetku, ali se osjeća njihova punina i snaga, zove se “Marijanski zavjet za Domovinu”, hodočašće koje je treći put počelo prije četiri dana krečući iz Osijeka i Aljmaša do Dubrovnika i u 1700 kilometara proći će kroz sva marijanska svetišta u Hrvatskoj. Inicijativa se, zanimljivo, začela u zagrebačkoj “Palmi”, kod isusovaca u Palmotićevoj ulici, u okrilju studentskog SKAC-a i Molitvene zajednice “Srca Isusova”, koji sa svojim duhovnicima posljednjih godina rade čudesne duhovne proboje na društvenom planu. U “Palmi” je, primjerice, počeo i Hod za život, koji je kasnije privukao k sebi i druge zajednice, a ove godine kulminirao brojkom od 20.000 hodača. Sve su to gibanja koja se u okrilju Crkve događaju u našem društvu i treba ih pratiti i otkrivati njihov značaj. Slučajnost je htjela da se dio takvih značajnih gibanja i datumski podudari, pa je uoči Marijanskog zavjeta u Zagrebu predstavljena knjiga novinara, publicista i istraživača Darka Hudelista “Rim, a ne Beograd”, koja predstavlja remek-djelo suvremene povijesne građe i na 800 stranica otkriva kako je, nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971., samo nekoliko godina kasnije u Crkvi u Hrvatskoj stasao pokret obilježavanja jubilejskih proslava, koje su, praktički, priredile teren za demokratske promjene i prve slobodne izbore. Osim masovnosti tih skupova, Crkva je tako pokazala svu svoju duhovnu snagu, koja je bila u stanju mobilizirati i okupiti narod diljem Hrvatske, kako bi javno svjedočio (i to u komunizmu!) ne samo svoju vidljivu vjeru, nego i da je spreman uprtiti na pleća biblijsku odgovornost i mijenjati društvo kako bi postalo po mjeri čovjeka, a ne postojećeg režima. Začetak Marijanskog zavjeta i evo već njegova treća manifestacija, od hrvatskog istoka i sjevera do zapada i juga, ukazuje na podudarnost konteksta. Hrvatska ima državu koja više od dva i pol desetljeća stenje pod bremenom nametnutih podjela, kako ideoloških tako i svjetonazorskih, razjedena i raspadnuta gospodarstva, poniženih branitelja, oskvrnutih simbola... Praktički, državu bez države. A ono što se često uočava kao najgore je besperspektivnost. Hodočasnik je pak čovjek s perspektivom i nadom u pogledu. Čovjek s vjerom u pokretu. Pokazuju to i mnogi svjetski popularni primjeri, poput čuvenog “camina”, tj. Puta sv. Jakova u Španjolskoj od 800 kilometara, koji godišnje prijeđe više od 200.000 ljudi, kako bi pronašli smisao, otkrili poruke vremena i dubinu vjere. Hrvatska ima svoj “camino”, koji je počeo prije četiri dana i završava 24. kolovoza. Samo ga treba prepoznati.