FARMA SVINJA ZA RASPLOD I TOV
Roditelji troje male djece obrađuju oko 100 hektara zemlje, imaju 50 rasplodnih krmača i godišnje utove oko 800 svinja. U cijelom selu jedino Lučići imaju tovljenike Od silnog posla i ne stignu razmišljati o odlasku u svijet
Osim ratarskom proizvodnjom i uzgojem svinja Josip Lučić bavi se i uslužnom djelatnošću u poljoprivredi. Ima tri traktora i sve priključke Svake godine kupiš šest-sedam jutara zemlje, napraviš po jedan svinjac, ideš malo-pomalo i ne dižeš kredite od kojih ne možeš disati. Životna je to, i poslovna, filozofija 35-godišnjeg uzgajivača svinja Josipa Lučića iz Beravaca, slavonskog sela iz kojeg mladost bježi glavom bez obzira, ako ne preko granice, onda barem na more, u sezonu.
Sojino ulje za kućanstvo
– Nekad nas je u selu bilo tisuću i kusur, sad nas je oko šesto. Sad jedino mi u Beravcima imamo svoje bravce – izgovara Josip dok njegova supruga Vesna otvara vrata jednog od svinjaca koji se nalaze iza kuće. Lučićevi uzgajaju jorkširske svinje i landrasice. Ove se svinje ubrajaju među najraširenije pasmine svinja u svijetu, a glavne su im značajke plodnost i kvalitetno meso. Imaju 50 rasplodnih krmača, a godišnje utove oko 800 svinja. – Cijena je po kilogramu žive vage devet i pol kuna, plus PDV – kaže Josip. Za tri i pol mjeseca njegove svinje dosegnu kilažu od oko 120 kilograma. Tada ih prodaju u Brebrinu. Za prehranu životinja Lučići obrađuju oko stotinu hektara zemlje. Polovica je njihovo vlasništvo, ostatak je državna zemlja koju imaju u zakupu. Kukuruz siju na 35 hektara, ječam i soju na po 12 hektara, a na ostatku zemlje raste žito čije viškove prodaju. Obradive površine obitelji Lučić više su puta bile pokusno polje za sijanje raznih ratarskih kultura. – Sami pravimo sojinu sačmu – objašnjava Vesna Lučić zašto su povećali baš oranice pod sojom. Mladi su supružnici izračunali da im je jeftinije kupiti prešu te ekstrakcijom i tiješnjenjem oljuštenog zrna soje proizvoditi hranu za svoje svinje nego kupovati gotov proizvod. K tomu, ostaje im i sojino ulje koje mogu koristiti u kućanstvu, za prehranu. – Dao sam prijatelju kanister ulja. Pržio je na njemu ribu, kaže da je bilo super – govori Josip Lučić, po struci mehaničar za poljoprivrednu mehanizaciju pa mu to
znanje dobro dođe u svakodnevnom poslu. Osim ratarskom proizvodnjom i uzgojem svinja, Josip se bavi i uslužnom djelatnošću u poljoprivredi. Lučićevi imaju tri traktora i sve potrebne priključke, sušaru, silos za ječam, a silos za kukuruz kane praviti. U planu im je i povećanje broja krmača, a samim time i tovljenika. Svinje su u svinjcima razdvojene po dobi, prasilište je zasebno, a najmanji se griju pod lampama. Što se mladi Lučići bave svinjogojstvom, na neki je način “kriva” Vesna iz Štitara, Josipova supruga: – Prvih pet godina braka nismo imali djece pa sam ja stigla sve detaljno proučiti – govori dok četverogodišnja Marija jurca dvorištem u potrazi za mačkom. – Da, kad si došla k nama u kuću, nisi znala ni svinje nahraniti. Mislila si da im hranu treba bacati preko ograde. Kao svinjama – zadirkuje je Josip. – Istina, u početku nisam išla u svinjar. A sada svinje i cijepim. Ja sam kao doktor u kući. Uostalom, sad sam na rodiljskom. Ali kad je sjetva, uskočim – smije se Vesna. Naravno, suprugu svaki dan pomaže u svemu, baš kao i njegovi roditelji Janja i Đuro, s kojima i žive pod istim krovom. Ako nisu u svinjcima ili polju, netko od njih uvijek čuva djecu. Jer, osim Marije, Vesna i Josip – supružnici s desetogodišnjim stažem – roditelji su osmomjesečnih blizanaca Ane i Marina.
Ne pakiraju kovčege
Ipak, stignu “ukrasti” malo vremena i za sebe. Josip je i vatrogasac, a aktivan je u kulturno-umjetničkom društvu u selu. Lučići su i članovi Svinjogojske udruge Brodsko-posavske županije te proizvođačke organizacije Slavonski svinjogojac. Svojim su životom na selu zadovoljni i ni na kraj pameti im nije da pakiraju kovčege i odu svijet. – Ako čovjek voli poljoprivredu, onda će to raditi. A mi je volimo – jednostavno objašnjavaju Vesna i Josip Lučić zbog čega će ostati u Beravcima.