Vekić: Volim igrati na travi
Marin Čilić ima čak tri četvrtfinala u All England Clubu, a Ivo Karlović jedan. Od tenisačica najdalje je, do trećeg kola, stigla Ana Konjuh, i to 2014. godine
Travnate turnire vole jer ih nema puno. Zato Wimbledon, kao najljepši eksponat te travnate čarolije, ima posebno mjesto Gotovo svi hrvatski tenisači i tenisačice koje poznajemo počeli su na zemlji. Ali na pitanje koja im je omiljena podloga većina od njih reći će – trava. A tako je i s igračima iz drugih država. Ne radi se tu o nekom teniskom snobizmu, nego naprosto o činjenici da je na travi najlakše i najljepše igrati: nema (crvene) prašine, a nije ni tako tvrdo.
Borna se mora “pritraviti”
No radi se i o nečem drugom. Najbolje je ono čega ima najmanje. A travnatih je turnira vrlo malo, kao što je malo i travnatih terena. Zato i Wimbledon, kao najljepši eksponat te travnate čarolije, ima posebno mjesto među ostalim Grand Slam turnirima. Tepanje “zelenoj travici” našeg Gorana Ivaniševića dobilo je već mitske razmjere, kao što je bilo i njegovo (iznenadno) osvajanje tog turnira 2001. godine. No, i ostali naši tenisači i tenisačice vole Wimbledon i rado mu se vraćaju. Što, dakle, možemo očekivati od travnate sezone koja je već započela te napose od Wimbledona kao krune tog dijela teniskog kalendara? Prvi rezultati ohrabruju. Tri naše tenisačice – Ana Konjuh (33. na WTA listi), Donna Vekić (70.) i Jana Fett (167.) – prošle su prvo kolo ovotjednih turnira (Donna Vekić već i drugo), dok tenisači – Marin Čilić (7. na ATP listi) i Ivo Karlović (24.) – budući da su nositelji, još čekaju prve nastupe. Borna Ćorić (46.), treći naš tenisač na ATP listi, pomalo zazire od trave (ovaj tjedan ne igra ni na jednom turniru), no morat će se jednom uhvatiti ukoštac i s njom. Donna Vekić ovaj tjedan u Nottinghamu samo pokazuje da joj trava leži i da od nje na toj podlozi možemo očekivati još bolje rezultate. A zablistala je u Birminghamu 2013. godine kada je nanizala pet pobjeda da bi stigla do finala. U odlučujućem dvoboju izgubila je od Slovakinje Daniele Hantuchove, nekad pete tenisačice svijeta, sa 6:7 (5), 4:6. – Zaključila sam da mi igranje na travi doista odgovara jer volim preuzeti kontrolu u igri – istaknula je tada Donna, iako njezin bljesak u Wimbledonu još iščekujemo. Dosad je samo jednom prošla prvo kolo – 2014. godine. No taj tjedan kad je Donna zamalo pokorila Birmingham ostao nam je u pamćenju po dvostrukom hrvatskom finalu. Do završnog susreta stigao je, naime, i Marin Čilić, i to u londonskom Queen’su, ali je i on izgubio, od Andyja Murraya sa 7:5, 5:7, 3:6.
Da nije Federera i Đokovića...
A dan poput tog 16. lipnja 2013., s hrvatskim finalistima u obje konkurencije, posljednji se put dogodio još 1996., kada su finala igrali Goran Ivanišević i Iva Majoli. Travnate terene, pa i wimbledonski, u pravilu prati i kiša koja zna često prekidati program. Baš kod toga finala u Queen’su Čilić je zbog kiše tri i pol sata čekao na početak meča. – Kiša? Ne možemo ništa poduzeti u vezi s tim, to je viša sila. Uživao sam najviše što sam mogao – napomenuo je Marin koji je Queen’s jednom i osvojio (2012. pobijedio Nalbandiana), a u Wimbledonu u devet nastupa ima učinak 21-9, s tim da je u posljednje tri godine redovito stizao do četvrtfinala. Ali gubio je od jakih suparnika: 2014. i 2015. od Novaka Đokovića, a lani od Rogera Federera nakon što je propustio 2:0 vodstvo u setovima i tri meč-lopte u četvrtom setu. I naš veteran Ivo Karlović ima jedan četvrtfinale u Wimbledonu, i njemu je na kraj stao Federer, bilo je to 2009. godine. Da Ana Konjuh ima igru za travu, dokazala je 2015. godine kada je s pet pobjeda u nizu osvojila Nottingham. Godinu prije postigla je pet pobjeda i u Wimbledonu, ali to je – budući da je morala igrati kvalifikacije – vrijedilo tek trećeg kola, što je i njezin najveći uspjeh u All England Clubu. Ukratko, ovaj i sljedećih tjedana imamo pravo iščekivati dobre vijesti s travnatih nastupa naših predstavnika. Svi mogu puno, ponajprije Čilić, a vidjet ćemo koliko će napraviti.
Marin: Kiša? Ne možemo ništa poduzeti u vezi s tim, to je viša sila. No ja sam uživao Mitska Goranova pobjeda 2001. u Wimbledonu jedini je naš travnati Grand Slam