Proizvođači ne žele donirati lijekove jer smo malo tržište
Dr. Bahtijarević: Jedina smo dječja bolnica u RH najvišeg ranga, vjerujem da ni HZZO ni politika ni druge bolnice nisu protiv toga
višestruko nadmašuju bolničke proračune, namijenjene liječenju stotina djece. Klaićeva se u tome ne razlikuje od drugih bolnica, ponajprije onih najvećih (kliničko-bolničkih centara). Razlikuje se, međutim, jer su njihovi pacijenti najmlađi i što se jedina bavi samo djecom. Da bi lijek za pacijenta bio besplatan, trebao bi biti na HZZO-ovoj listi lijekova. Prvi je korak podnošenje zahtjeva za uvrštavanje na listu lijekova, a zahtjev podnosi nositelj odobrenja, tj. proizvođač lijekova. Namjerava li ga podnijeti u Hrvatskoj, pitali smo proizvođača lijeka za neuroblastom. Od dr. Jima Cowburna iz EUSAPharma, britanske tvrtke koja je lani stekla globalna prava na dinutoksimab beta od Apeiron Biologic iz Beča, doznajemo da EUSAPharma trenutačno angažira lokalnog člana tima za upravljanje Hrvatskom i regijom, jer njihova strategija pristupa tržištu EU uključivat će i Hrvatsku.
Računi u ladici
Načelno, farmaceutske kompanije često doniraju velike količine lijekova, ali činjenica je da ih ponajprije vodi profit. Zato nije rijetkost da im malo tržište poput hrvatskog nije interesantno. – Ne bi bili na gubitku da lijek plasiraju u Hrvatsku, ali često ne vide računicu ako država broji stanovnika koliko jedan kvart u New Yorku, a moraju se upuštati u komplicirane administrativne poslove. Znamo da je u Hrvatskoj zdravstveni budžet vrlo napregnut i pri svakom se zahtjevu vode igre na čiji će se lijek trošiti državni novac – govori nam dobar poznavatelj prilika u farmaceutskom biznisu. Iako to zakon ne predviđa, uvrštenje ovog lijeka na listu HZZO-a zatražilo je bolničko povjerenstvo za lijekove iz Klaićeve te Sekcija za hematoonkološke bolesnike Pedijatrijskog društva. Što se pak tiče lijeka za SMA, od Ane Alapić iz Kolibrića doznajemo da bi taj lijek za europsko tržište navodno trebao biti jeftiniji nego što je za američko. U prilog traženju da se Klaićevoj omogući uvećanje limita govore brojni primjeri, nije riječ samo o ove dvije bolesti. – Imamo posebno skupe proteze za onkološke pacijente, koštaju između 350.000 i 450.000 kuna, što je 5% našeg mjesečnog proračuna. Pola milijuna kuna mjesečno koštali su oblozi za teško opečeno dijete koje smo imali. Mjesečno fakturiramo milijun kuna više nego što dobivamo, HZZO nam to priznaje, ali ne plati jer ti troškovi nisu u ugovoru, već ta faktura ostaje u tzv. ladici niveliranja – navodi dr. Bahtijarević.