Ignoriranje rezervacija sjedala u Autotransovu autobusu
U četvrtak 22. lipnja imala sam (pet dana prije) kupljenu rezervaciju za autobus Autotransa d.o.o. Cres tako je bio otisnut žig na rezervaciji, na relaciji Novi Vinodolski – Zagreb, via Fužine, s polaskom iz Crikvenice u 17.30 sati. Autobus oznaka RI 4787-A stigao je u Crikvenicu u 18.30 sati a da nam nitko nije objasnio zašto smo na vrućini čekali sat vremena. Kad je vozač-kondukter otvorio vrata, nastao je stampedo u “jamljenju” boljih mjesta. Imala sam rezervaciju pa sam čekala i ušla među zadnjima. Prva su sjedala “zajamile” tri 40-godišnjakinje, i odmah mi je bilo jasno da bih mogla ostati bez svog sjedala broj 3 za koje sam imala urednu rezervaciju. Kad sam im pristojno rekla da imam ovdje rezervirano sjedalo, rekle su: “Ma sjed’te gospođo đe bilo, vidite da odzada ima mjesta.” Čekala sam vozača-konduktera. I tu je poanta. Da je na moje mjesto sjela majka s djetetom bez rezervacije, da je sjeo invalid, bilo bi me stid uopće moliti da mi se maknu, sjela bih sama “odozada”. Ali zbog njihove drskosti i nekulture čekala sam reakciju službene osobe vozača-konduktera. A on mi je također rekao da ima mjesta u drugom redu, da mogu sjesti iza njega (na mjesto na kojem je već sjedila jedna iz trija!?), a sjedalo br. 1 do prozora bila je krcato nekim stvarima. S temperaturom rasla je i moja tahikardija, pa sam se uputila u stražnji dio autobusa do mjesta 42 uz riječi da pametniji popušta i uz podršku putnika koji su mrmljali da sam trebala sjesti na svoje mjesto. Iznervirana načinom na koji je reagirao vozač-kondukter, gruntala sam do Zagreba da nisam pametnija, nego da sam budala. Kao i svi pošteni, civilizirani ljudi koji popuštaju onima koji jame li ga jame pa makar se radilo i o sjedalu u autobusu, simbolu i ogledalu našeg društva i sramote.