U Motovun se ide po hranu za mozak

Multipleksi su postali fastfood, u odnosu na koje su festivali i art kina restorani

– Kad je padala željezna zavjesa, mislio sam da se sve to događa zato što ljudi žele slobodu misli i kraj cenzure. Danas uviđam da se u četvrt stoljeća još uvijek nismo navikli na tu slobodu. Pa imate raznorazne udruge i galamdžije koji pokušavaju nametnuti ideju da bi umjetnike trebalo čvrstom rukom dovesti u red, jer je zavladala nedisciplina i svatko priča što hoće. Vlast trenutno, koliko vidim, pokušava napraviti neke ustupke tim autoritarnim tendencijama. Pa se ja sada pitam – zašto smo, zaboga, rušili Željeznu zavjesu, ako bez nje ne znamo živjeti?

Pokradeno u mraku

– Ima onaj sjajni i poučni češki film “Gori, moja gospođice” Miloša Formana – u kojem su vatrogasci spremali zabavu, skupili poklone za tombolu i onda, čim su nakratko ostali bez svjetla u dvorani – utvrdilo se da su u koja se događa u dvije zemlje, traži malo opsežnije pripreme, ali se svi nadamo da snimamo sljedeće godine.

U novom filmu bavim se slojevitim odnosom ljudi koji se povezuju preko seks-chata

– Da Hrvati kao ludi čitaju knjige i prate likovnu umjetnost, ja bih se složio – da, filmovi su nam dosadni, ljudi su žedni kulture, ali filmovi, eto, jednostavno nisu dovoljno dobri. No, mi svi znamo da to nije tako, nego su ljudi upali u bezvoljnost, ništa ih baš puno ne zanima. A budućnost našeg filma je blistava. Pogledajte samo nove imena: Hana Jušić, Jure Pavlović, Igor Bezinović, Nevio Marasović, Miroslav Sikavica koji razvaljuju festivale, puno njih koji dolaze nikada Hrvatska nije imala ovakve talente. No, tu postoji jedan mali „ali“. Oni se moraju početi boriti za svoju kinematografiju, njihov se glas uglavnom ne čuje. Ako se hitno ne probude, ostat će to samo jedna sjajna, ali nažalost propuštena prilika.