ZAŠTO NAM ODLIKAŠI NE ZNAJU RIJEŠITI LOGIČKE ZADATKE
Dvije su krajnosti, uz jednu golemu neozbiljnost, obilježile kraj ove školske godine. U osnovnim školama od prvog do osmog razreda imamo 176.289 odlikaša – dakle 57,47 posto osnovnoškolaca ljetne je praznike počelo na ponos svojih roditelja. S odličnim uspjehom. Nasuprot njima, 12 tisuća maturanata nije znalo na ispitu matematike niže razine riješiti isti zadatak. Statistika, čini se, nikada “glasnije” nije vrištala u prilog hitne reforme obrazovanja. Iz kojeg nam razloga dojučerašnji odlikaši ne znaju riješiti više logičan, nego matematički zadatak na maturi? Zašto statistika uvijek svjedoči o očitom padu uspjeha u prijelaznim razdobljima učenika – i to onima kada iz razredne prelaze u predmetnu nastavu, iz osnovne upisuju srednju i iz srednje upisuju fakultete? Jasnog odgovora nema, ima demagogije i dugih obrazloženja, još dužih obećanja o reformi koja “samo što nije” počela. Mi o reformi, a nemamo ujednačenog ocjenjivanja učenika i, ono bitnije, nemamo
Nema dostupnih informacija o kvaliteti škola, ali ni kvaliteti nastavnika i profesora
javno dostupnih informacija o kvaliteti pojedine škole, ali ni kvaliteti pojedinog nastavnika i profesora. Ti se podaci u Nacionalnom centru za vrednovanje čuvaju kao zmija noge. Ne daju se javnosti jer, kažu u NCVV-u, podaci s kojima oni raspolažu ne mogu se uspoređivati zato što nisu sve škole jednako opremljene niti sve lokalne jedinice jednako izdvajaju za školstvo. Čemu im onda ti podaci služe – nema odgovora. Možemo li doista u sustavu imati više od 50 posto odlikaša koji do mature neće znati logički i kritički razmišljati? Ako je suditi po trenutačnoj situaciji, čini se da možemo i čini se da to odgovorne uopće ne uzrujava. A razmjeri nejednakog ocjenjivanja vidljivi su i ove godine – najviše nam je odlikaša u prvim razredima osnovne škole, dok nam je u Koprivničko-križevačkoj županiji najviše prvašića koji su razred završili s trojkom. Trojkom?! Znači zahtijevali su dodatan rad i u kući i u školi – a nisu ga dobili. A reforma se ne događa – na njoj se radi. Prvo u kući, pa u
Ministarstvu.• razredu, a onda u