Reforma škole? I dalje ne ide!
Šire se puste priče o nastavi koja nije puko štrebanje, nego razvija kreativnost učenika, a da javnosti nije predstavljen nijedan ogledni uzorak moderne nastave
protiv rane uporabe virtualnog i rezultata istraživanja kognitivne demencije zbog toga. Zar su tableti i e-materijali (koji još ne postoje, a i ovi koji su objavljeni tipa su kako mali Ivica zamišlja modernu edukaciju) osuvremenjivanje školstva? I onda se, mimo reforme, pojavljuje projekt upoznavanja djece s programiranjem i robotikom, kao i neustavne najave pojedinih gradova i županija da će sami realizirati neku svoju reformu kurikula. Premala je ovo zemlja za toliki broj umnih glava nesposobnih za postizanje konsenzualnih promjena. Dakle, ništa se u godini dana nije uspjelo na planu osuvremenjivanja. I dalje se šire puste priče o nastavi koja nije puko štrebanje, nego razvija kreativnost učenika, a da javnosti nije prezentiran nijedan takav „ogledni“uzorak moderne nastave.
Eksperimenti i rezultati
Prošla ekspertna skupina bila je bez predstavnika struka za koje moderna društva smatraju da su nužna. I još su odbijali prihvatiti proširenje skupine takvim stručnjacima. Onoga tko je predložio proširenje skupine takvim stručnjacima javno su ga „razapeli“najružnijim argumentima. Sadašnja ekspertna skupina nije u punom broju. Osobama koje su se javile na natječaj (a ni javnosti) nije obrazloženo zašto su neki odabrani, a drugi nisu. Toliko o transparentnosti i konsenzusu. Argumenti vrsnog stručnjaka o zakonskoj neutemeljenosti niza rješenja, odluka i aktivnosti prošle ekspertne skupine ignorirani su pa je i dalje sve na „staklenim“nogama. Pozivati ljude na suradnju, a onda ih ignorirati ili javno osporavati govori dovoljno o tome želimo li uspjeh reformi. I nekoliko riječi o matematici i rezultatima na maturi koji su poražavajući. Slično se može reći i o rezultatima na međunarodnim testiranjima naših učenika. Kolegica iz osnovne škole to je elaborirala u svojem odgovoru CARNetu u Večernjem listu 20. srpnja 2017. u tekstu „Revolucija u obrazovanju pokazala je rezultate na državnoj maturi“. Svi njezini argumenti stoje. Posebice je zanimljiv podatak o rezultatima jedne gimnazije u kojoj su bili bolji rezultati prije (citiram) „skupih i opasnih eksperimenata koje samozvani stručnjaci proglašavaju revolucijom u obrazovanju“. I što reći nakon godine dana? Može li se u Hrvatskoj reformirati škola na način na koji je pokrenuta i na način na koji se nameće (i bez konsenzusa i odluke o investiciji)? Što vi mislite? Ja mislim i dalje da ne može! Živi bili pa vidjeli!