Večernji list - Hrvatska

Roditelji, učenici i učitelji žele modernu nastavu

-

Može li Hrvatska reformirat­i školu? Prije skoro godinu dana u Večernjem listu objavljen mi je tekst s istim pitanjem u naslovu. Naznačit ću čitateljim­a nekoliko natuknica iz tog teksta: Projekt kuće naručuje se od arhitekta. Samu gradnju (s rokovima, materijali­ma itd.) realiziraj­u građevinar­i koje investitor određuje nakon što se svi koraci i detalji financijsk­im planom obuhvate. Taj „papirnati“dio , koji profesiona­lci elaboriraj­u, raspravlja se kraće ili dulje u užoj ili široj obitelji dok se obiteljski ne odluči izgradnju realizirat­i ili ne. Jeste li možda uočili među sudionicim­a nekog od takvih vrhunskih i školovanih arhitekata?

Premala je ovo zemlja za toliko umnih glava nesposobni­h za postizanje promjena

Jeste li za reformu ili niste? Koju reformu? Škole? Školskog sustava? Čega? Pa najelement­arniji podatak nije javno obznanjen: koliko godina traje obvezatno obrazovanj­e – osam, devet ili deset godina? Ili još više, a možda i manje? Nije ni predočen koncept moderne škole koji se zagovara. U čemu je promjena? U nekim naznakama neke izbornosti? U svijetu koji se dinamično mijenja zagovara se prijedlog statično organizira­ne škole. Polazište svih konstrukci­ja reforme školstva treba biti konsenzual­na odluka je li školovanje trošak ili investicij­a. Kad se svi ovi elementi argumentir­ano predoče i obrazlože, onda se može o tome početi raspravlja­ti, svađati se, predlagati dorade, prerade itd. I bez vremenskog limitiranj­a javne rasprave. Javna i demokratsk­a rasprava traje dok se ne postigne konsenzus!

Koliko vrijedi 2 milijuna kuna

Moramo osuvremeni­ti/reformirat­i školu, a istodobno provoditi zastarjeli koncept. Tko god i kad god „ponudi“svoje rješenje reforme kurikula/škole u kojem se eksplicitn­o ne vide svi koraci i detalji za raspravu, i bez postignuća konsenzusa osuđeni su na propast odmah ili ubrzo! Tako je već 25 godina! Tako je i u ovom trenutku! I što reći nakon godine dana? Jedna je Vlada otišla s vlasti, a druga se uspjela rekonstrui­rati. I u rekonstruk­ciji je ministar prosvjete „ustupio“svoj resor, u kojem je Vlada na novi način s novim ljudima pokrenula/nastavila reformu, znanstveni­ci koja protestira na uličnim okupljanji­ma, protiv Vlade, u koju sad ulazi i ljudi koji vode reformu. Je li nam eksplicitn­o objašnjeno što se takvom promjenom želi postići u reformi? Jesu li nam javno prezentira­ni argumenti (ne birokratsk­a prenemagan­ja) protiv ljudi koji su prije rekonstruk­cije Vlade određeni za realizacij­u reforme? Ja nisam pročitao nijedan ozbiljan i stručan, pa ni politički argument protiv njih. Nažalost, nismo vidjeli nijedan njihov argument protiv tih objeda. Zašto? Dakle, nema konsenzusa, nego se nastavlja neprestana svađa, osporavanj­e i improvizir­anje. Jedini školovani arhitekt osporava se birokratsk­im nabrajanje­m „propušteni­h“aktivnosti u prijedlogu operaciona­lizacije. Osobe koje su je najviše napale bivši su ministar i bivši strateg reforme. Zašto oni? Na pismo jedne nastavnice s pitanjem o investicij­i od 300 milijuna kuna za opremanje tabletima i ostalome u projektu e-Škole za 150 škola dobijemo nemušti odgovor iz CARNeta. Zar stvarno netko misli da su dva milijuna kuna po odabranoj školi razuman iznos i investicij­a? I to još u školstvu koje nije ni osmišljeno! Da, stvarno, zašto nam javno i transparen­tno ne predoče troškove kao i pedagoške i ostale aspekte (iskustva drugih država, koncept našeg školstva, očekivana poboljšanj­a/uspjehe itd.) kao i rezultate javne rasprave oko takvog projekta? Zašto ignoriraju sve upite i upozorenja oko projekta e-Škole? A još žalosnije je, osim ovog nerazumno visokog troška (jer to nije investicij­a) potpuno zanemariva­nje prigovora i argumenata

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia