NIJE MI BILO NI NA KRAJ PAMETI DA BIH SE IKADA MOGLA UKLJUČITI U POLITIKU
sam otišla i u Ameriku dio fakulteta (Co-op) odraditi i radila sam tamo i živjela. Živjela sam i u drugim državama po Europi i radila, a možda je najzanimljivije da nakon fakulteta nisam mogla naći posao u Hrvatskoj pa sam ga morala tražiti i šire. I našla sam ga u Bosni i Hercegovini gdje sam radila kao izvršna direktorica u hotelu. Ni moj brat nakon fakulteta nije mogao naći posao u Hrvatskoj pa je i on otišao van, još je uvijek u Austriji i nije se vratio. Tako da smo mi djeca kojima je otac bio u ratu pet godina, nije uzeo mirovinu, nije nam tražio posao preko “veze”, nego smo bili nakon fakulteta prisiljeni odmah naći posao, pa makar i izvan Hrvatske.
Ali ipak ste se odlučili vratiti u Hrvatsku?
Bilo mi je lijepo u dvadesetima upoznavati svijet, živjeti i raditi vani, ali sam zaključila da više ne želim bježati od svoje države. Nisam htjela očekivati od nekoga posao niti ga tražiti pa sam otvorila firmu i počela raditi projekte za fondove EU jer sam shvatila da nitko o tome ne zna dovoljno, a ja sam to naučila na fakultetu. Shvatila sam da većinom po općinama i gradovima na tim zadacima imamo zaposlene uhljebe koji su tu došli preko veze i ne znaju ništa o tom poslu, dakle da potražnja postoji, ali nema ponude. Pokrenula sam poduzetničko-potpornu instituciju, jednu od dvije takve privatne institucije u Hrvatskoj koje nisu na državnim potporama. Uz to sam otvorila i svoju tvrtku i istovremeno sam radila projekte gradovima, općinama i velikim kompanijama i pružala podršku mladim poduzetnicima koji se u to ne razumiju. To sam odlučila raditi besplatno jer sam shvatila da tako mogu pomoći. U pet godina pogurali smo 350 malih poduzetnika i obrtnika, pomogli smo im u svim koracima, od osnivanja do povlačenja sredstava. Najviša sam ponosna na tri inovacije tih mladih s kojima sam radila – pametna klupa, mobilni interpretacijski centar i parking-barijera koja je bila peta od svih inovacija svijeta u Singapuru.
I upravo ste tu našli motiv za ulazak u politiku iako ste je, kako kažete, mrzili?
Da, Mostu sam volonterski osam mjeseci pomagala kao vanjski stručnjak oko programa za poduzetništvo, mlade i inovatore. Dotad sam bila uvjerena da su sve stranke iste, zbog čega sam i bježala od politike, ali sam kroz rad s Mostom shvatila da oni stvarno žele nešto promijeniti, oduševilo me da netko iz politike pita ljude s terena kako neke stvari popraviti pa sam im se priključila. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bih se ikada mogla uključiti u politiku, a kamoli postati saborska zastupnica, no kad je došlo do toga, rekla sam si da pet godina “žugam” protiv procesa u državi i da je vrijeme da pokušam stvari promijeniti iznutra. Svijet se razvija, a mi ga ne pratimo. Ja sam svoju firmu morala registrirati na nešto čime se i ne bavim jer ono čime sam se bavila kod nas na papiru još ne postoji. Mladi inovatori ili IT developeri prisiljeni su otvarati firme u Irskoj jer kod nas, na primjer, ne mogu biti istovremeno i studenti i direktori svoje tvrtke, ne možemo ih popratiti ni zakonski ni administrativno po pitanju nekih njihovih djelatnosti.
Je li vam se sad svidjela politika?
Mislila sam da se stvari mogu mijenjati puno brže, ali nažalost to kod nas ne ide tako. No ja sam Guštam u poslu, ne znam što bih radila da ne radim, no sada imam toliko posla da nema ljeta uporna, imam svoj cilj. Proučila sam sve što moram napraviti da bih promijenila pet stvari u svijetu poduzetnika i inovatora pa sad pišem te prijedloge izmjena zakona, mislim da ću tek na jesen dati prvi prijedlog. Želim da se mikro, malo i srednje poduzetništvo razvije kod nas jer oni spašavaju gospodarstvo. I želim otvoriti vrata mladim inovatorima, a ne da ih se gleda kao najveće čudake ovog društva.
Ljeto je tu, volite li kupanje, izležavanje na plaži?
Tip sam osobe koja se sto posto posvećuje nečemu pa kad radim skroz sam u poslu, a kad se odmaram, ne želim čuti za išta drugo osim uživanja. Volim more, ali s obzirom na količinu posla koji me još čeka, bojim se da se neću baš kupati.
A kad dođe vrijeme za opuštanje, kako se opuštate?
Trenirala sam deset godina košarku, igrala sam u prvoj ligi, svirala sam i klavir, no nemam više vremena čak ni za krojenje i šivanje odjeće. Ali guštam u poslu, ne znam što bih radila da ne radim. Svoj sam ulazak u politiku shvatila tako da moram otvoriti vrata novim mladim ljudima, želim olakšati procedure poduzetnicima i inovatorima i, kad to uspijem, ja idem, nemam
politici.• namjeru biti cijeli život u