Sedam godina bez pobjede! Možda nam treba Houdini
U Budimpešti je puno srpskih navijača, a Hrvati stižu na kapaljku. Polufinale je prava prilika za popravni
Jednu od brojnih međusobnih utakmica igrali smo i u Budimpešti. Bilo je neodlučeno, a nadamo se pobjedi večeras u 22 sata anton.filic@vecernji.net Tko je bolji u vaterpolu – Hrvati ili Srbi? Ako je u pitanju recentno stanje, najbolji odgovor na to pitanje dat će večerašnja polufinalna utakmica na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti (22 sata, HTV 2). Tko odnese pobjedu na Margitszigetu moći će se hvaliti tim epitetom, a usput i ulaskom u finale. Uzmu li se naslovi koje u ovom trenutku ima jedna od tih dviju reprezentacija, tu dvojbi nema – Srbija je bolja ili, ako nam je to lakše prihvatiti – uspješnija. Srbi su od 2014. osvojili baš svako natjecanje, pa u ovom trenutku drže sve trofeje – olimpijski su pobjednici (iz Rija), svjetski prvaci (iz Kazanja), europski prvaci (iz Beograda), pobjednici Svjetskog kupa (iz Almatija) i Svjetske lige (iz Ruze). Susjedi su uspješniji i u međusobnim susretima s nama. No Hrvati su na svjetskim prvenstvima već u sedmom polufinalu u nizu (prije Budimpešte: Montreal 2005. – četvrti, Melbourne 2007. – prvi, Rim 2009. – treći, Šangaj 2011. – treći, Barcelona 2013. – treći, Kazanj 2015. – drugi), a love i šestu medalju zaredom, a to nikad nije pošlo za rukom ni Srbima ni bilo kojoj reprezentaciji na svijetu. Hrvatski su igrači, osim toga, činili okosnicu također vrlo uspješne reprezentacije bivše Jugoslavije (tri olimpijska i dva svjetska zlata), a hrvatski su treneri vaterpolski misionarili u Srbiji. A ono u čemu smo mi svakako bolji od Srba klupska je scena. Hrvatski su klubovi (posebno Mladost i Jug) uspješniji i na kraći i na dulji rok.
Rudić je znao sa Srbima
U nizu utakmica koje posebno pamtimo svakako je finale EP-a u Kranju 2003. godine, iako se protiv Hrvatske tada nije borila samo Srbija nego i Crna Gora. Naša je reprezentacija predvođena izbornikom Zoranom Rojom igrala briljantno, u finalu povela s tri pogotka razlike (7:4), a onda je došlo do poznatih navijačkih nereda za koje su okrivljeni brojniji hrvatski navijači. S pravom, iako se ne smije zaboraviti da je prije toga bilo različitih provokacija sa srpske strane. Uglavnom, tu smo utakmicu izgubili (i još dobili kaznu od 100.000 eura), no postoji jedna u kojoj nismo poraženi, ali skupo nas je koštala. To je susret na SP-u u Perthu 1998. (tada sa SR Jugoslavijom) kada smo ostali bez polufinala jer nam je Ikodinović zabio gol u posljednjoj sekundi i izjednačio na 9:9. Za polufinale nam je trebala pobjeda, ali u našem taboru su izračunali da nam je dovoljan i bod. I prevarili se. Pod svojom zastavom srpski su vaterpolisti počeli nastupati 2006. godine. U početnim odmjeravanjima Hrvatska je čak bila i uspješnija (u Melbourneu 2007. u polufinalu smo pobijedili s 10:7 s Rudićem na klupi), ali posljednjih godina doživljavamo same poraze. Na pobjedu čekamo još od 2010. i EP-a u Zagrebu, a u međuvremenu smo zabilježili tek jedan remi na EP-u Budimpešti 2014. Dakle, sedam godina ne znamo za pobjedu nad Srbima, ali Budimpešta je (rodni) grad Houdinija, a i Rubikove kocke, pa bi se kockasti mogli napokon posložiti za pobjedu vrijednu finala.
Srce i pamet
– Po svim rezultatima Srbija je u ovom trenutku najbolja reprezentacija na svijetu. Silno je poštujem, ali i vjerujem u našu pobjedu jer imamo igru, i srce i pamet za to. Potući ćemo se sportski i junački, pa tko bude bolji – kaže naš izbornik Ivica Tucak kojemu najviše nedostaje upravo to – pobjeda nad Srbijom. Iako je Budimpešta gotovo podjednako udaljena od Zagreba i od Beograda zanimljivo je da je srpskih navijača na utakmicama njihove reprezentacije više nego naših na utakmicama hrvatske vrste. Očito Srbi više drže do svojih vaterpolista što pokazuje i dolazak predsjednika Olimpijskog odbora Srbije Božidara Maljkovića na utakmice. E, pa u ovom bi polufinalu trebalo biti drukčije, tko god može – u pohod na Budimpeštu!.
Unatoč novom crvenom kartonu Lončar će ipak igrati polufinale
BITKA NA MARGITSZIGETU Prlainović (plava kapica) i Garcia u prošlogodišnjem finalu OI u Riju u kojem Ivica Tucak (dolje) nije našao odgovor na njihovu sjajnu igru