Cijeli opus Srđana Vukčevića
Srđan Vukčević rođen je u Podgorici 1959. godine, diplomirao je slikarstvo u Beogradu, a živi i radi u Parizu i Herceg Novom Umjetnička galerija Dubrovnik ovo je ljeto iznimno aktivna. Osim što se u njenim iznimnim prostorima priprema premijera Krležinih “Gospode Glembajevih”, najavljena za nedjelju, u četvrtak je otvorena izložba crnogorskog umjetnika s pariškom adresom Srđana Vukčevića nazvana “Velika plaža”. Prije Vukčevića, Umjetnička galerija Dubrovnik ugostila je veliku izložbu hrvatskog slikara Ljube Ivančića “Pohvala slikarstvu”, čiji je autor Zvonko Maković, a koja je organizirana u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rafiniranost i autentičnost
Kustos izložbe Srđana Vukčevića i ravnatelj Umjetničke galerije Marin Ivanović u katalogu izložbe naglasio je da “imaginarij Srđana Vukčevića obilježava bujanje tema i motiva uz dosljednost razvijenom stilu čiji su pomaci tijekom posljednjih tridesetak godina rafinirani i autentični. Riječ je ponajprije o figurativnim motivima – portretima povijesnih ličnosti, koketnim damama i preozbiljnim muškarcima, vazama s cvijećem, anđelima i puttima, šalicama, čajnicima, bocama za parfeme i kutijicama, sve u rokoko i empire slogu, košarama za voće, poslužavnicima, nakitu i vrpcama, šeširima, suncobranima i haljinama fin de sièclea, kupaćim kostimima, stolicama od pruća i tendama za plažu u stilu 1920-ih godina, psima, mačkama i pticama, marottima i igračkama, stolićima, stolicama i počivaljkama, maskama i drugim neobičnim predmetima”, piše Ivanović u katalogu izložbe koja je po svom opsegu i sveobuhvatnosti Vukčevićeva retrospektiva. Publika može vidjeti umjetnička djela nastala u rasponu od osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa do recentnih djela iz 2017. godine. Srđan Vukčević imao je više od pedesetak samostalnih izložbi, i to u Francuskoj, Nizozemskoj, Crnoj Gori, Srbiji... i izlagao na više od 150 skupnih izložbi.
Kronološki niz od 30 godina
“Promatramo li slike, skulpture i druge objekte Srđana Vukčevića u kronološkom nizu posljednjih tridesetak godina, zamijetit ćemo vrlo suptilne promjene u stilskom razvoju, odnosno iznenadit će nas zreli i definirani duktus koji je posjedovao već na samome početku. U pojedinim umjetničkim opusima nije rijetkost naići na skokovite promjene iz jedne likovne poetike u drugu. Primjerice, Oton Gliha je skoro dvadeset godina slikao portrete i mrtve prirode prije nego je „otkrio“motiv pejzaža iz kojega su evoluirale njegove poznate gromače, a Ferdinand Kulmer i Ivo Kalina su, nakon izložbe Novo američko slikarstvo koja je gostovala u Europi, 1960. godine usvojili gestualnu apstrakciju koja nije imala nikakvo uporište u njihovu dotadašnjem radu”, ističe Marin Ivanović u katalogu te zaključuje da je Vukčevićev rad živi organizam koji pulsira, koji ima i svoj skelet i svoju krv, i svoju kožu i svoje želje”.
Izložbu crnogorskog umjetnika s pariškom adresom otvorio je Mato Franković