Subota 5. kolovoza Rasistički ispadi ljevičara zato što nisu na vlasti

Ljevičari se sve češće vraćaju svojim komunističko-partizanskm tradicijama, u kojima politički protivnik nije politički takmac nego meta za odstrel. Nakon što je Siniša Hajdaš-Dončić rasistički smaknuo Zlatka Hasanbegovića kao “poturicu goreg od Turaka”, Antifašistički vjesnik je na vijest o bolesti nadbiskupa Josipa Bozanića uskliknuo – “Umri, Josipe, ti to možeš”, a u komentaru je bivši saborski zasupnik SDP-a Damir Tomić kardinala ostavio na životu, jer – “Neće grom u koprive”. Od Francuske revolucije, ili od temeljnog dokumenta crvenih “Komunističkog manifesta”, nasilje i smrt konstanta su u ljevičarskom sotoniziranju neprijatelja, pa i Crkve, a rasizam nije bio stran ni ikoni komunizma Karlu Marxu koji je cijele narode proglašavao “historijskim otpadom”. Ta umišljenost ljevičara da su jedino oni nevini, da jedino oni imaju pravo na sud i presudu, da nema uvreda i rasizama koji njima nisu dopušteni, da su svi drugi “otpad”, prirodno znači i da samo oni trebaju imati vlast. Rasistički ispadi i mržnja esdepeovaca i antifašista nastali su iz očaja što je nemaju.

Srbijanski politički i vjerski prvaci u prigodama govore o dobrosusjedstvu, ali uvijek misle u mitu

te prigode vraćaju se mitovima o zločinačkoj Oluji, proglašavajući tako zločinačkim i cijeli hrvatski narod za koji je Oluja spasonosni pothvat u nedužnoj obrani domovine. Zlobnici bi rekli – Srbi i logika neprirodna su kombinacija. ćeve snimke mora mjesec dana u zatvor ili od srditih roditelja iskamčiti 15-ak tisuća kuna koje će u državni proračun da ne bi ponestalo za dupe Davora Božinovića i Andreja Plenkovića. Kad se Hrvatska zbog materijalne bijede i bijede vlasti masovno iseljava i nacija nestaje, ta kazna, molim lijepo, državi daje neki smisao i perspektivu!