OVU GNIJEZDU et bih otišao u Sjevernu Koreju
izgubilo poštovanje autoriteta. To je naša najveća opasnost, a ne Sjeverna Koreja – smatra Berislav koji je, za razliku od Jurkovića i segestaša koji nisu imali nikakav doticaj s običnim Sjevernokorejcima, osim za vrijeme utakmica, osjetio “običan” život i stanovnike Pyongyangu, i to upravo na maratonu na kojem su on i njegovi prijatelji sudjelovali.
Sjajna iskustva
– Tim Run Croatia bio je jedini tim na svijetu koji je pokrio sve tri discipline na maratonu, 10 km, 21 km i 42 km. Dok smo trčali, imali smo slobodu kretanja i mogli smo komunicirati sa stanovništvom. Preslatka djeca bacaju ti se u naručje, vesele se banani koju im daješ. Predivno iskustvo. Imaš osjećaj da si im otvorio neke nove vidike, a oni su opet istovremeno tebi dali puno jer učiš koliko je njihov svijet drugačiji – opisuje Sokač iskustvo maratona u Pyongyangu. Kao i atletičar Sokač, i nogometaš Jurković sumnja u eskalaciju nove krize. – Vidim da je to otišlo u nekom drugom smjeru. Može biti svašta, ali smatram da će ljudi opet biti razumni i da će razum prevladati bez većih sukoba koji bi mogli biti okidač za nešto više u svijetu – kazuje nam Jurković koji bi se vratio u Sjevernu Koreju da dobije poziv na neki novi turnir. Vratio bi se tamo i Sokač. – U biti, da budem iskren, da sad mogu birati odletjeti u Pyongyang ili Vancouver, otišao bih u Vancouver. No da me posao zove da odem u Pyongyang, otišao bih ponovo – iskren je Sokač.