NAMAZI PRVIH LJUDI OD SLANUTKA I MASLINA

Kao uspomenu na svog besmrtnog pretka, prvog čovjeka Gajomartana, prvi ljudi mljeli su sastojke i miješali razne namaze

Stari su Perzijanci vjerovali da je nebo bilo prvi dio svijeta u nastajanju. Sljedeća je bila voda, potom zemlja. Na njoj su se pojavile biljke i životinje pa tek onda ljudi kao šesti dio stvaranja. Vatra je bila na kraju tog svetog popisa, kao sedmi podiok nastanka svijeta. Ipak, za našu priču o namazima posebno je značajna voda, u kojoj je, kako su vjerovali Perzijanci, niklo prvo stablo, Velika Majka svih biljaka, Darovateljica sjemena, Stablo ozdravljenja ili Stablo svih sjemenki, kako su ga sve nazivali. U njegovoj je velikoj krošnji svila gnijezdo nebeska ptica Saena koja je svakog dana u kljunu raznosila sjemenke raznih biljaka po tek nastaloj Zemlji. I dok je tako revnosno obavljala svoju zadaću, rodio se Sveti Bik, i to iz svog vlastitog sjemena koje je na Mjesecu sakrio zli demon Angra Mainu želeći spriječiti njegovo rođenje. Ali Sveti Bik, bijel kao mjesečevo svijetlo, bio je moćan i mudar i, čim se rodio, odmah je pomogao pri stvaranju prvog, besmrtnog čovjeka Gajomartana koji je od tada, uz njega, kao uz svog roditelja, živio na obalama rijeke Veh Daiti. Pa su odande zajedno bdjeli i nadgledali stvaranje svijeta. Gajomartan je bio visok kao planina i sjajne puti kao Sunce, ali potpuno bezbrižan i neoprezan. Dogodi se tako da, dok se prvi čovjek odmarao uz obale Veh Daitija, naiđe strašni Angra Mainu i kako je Sveti Bik odlutao za nekim važnim poslom, ubije demon prvog čovjeka onako u snu i samelje u glatki namaz. Razmaže ga potom po cijeloj Zemlji, nadajući se da se tako zauvijek riješio Gajomartana, kojeg nije trpio još od njegova rođenja budući da mu je roditelj bio upravo Sveti Bik, njegov ljuti i moćni neprijatelj. Ali prevario se silni Angra Mainu. Sunce je u razmazanoj smjesi probudilo besmrtno Gayomartanovo sjeme i nakon četrdeset godina iz njega niknu dva stabla koja se onda nakon stotinu godina preobraze u prvog smrtnog muškarca Majšu i prvu smrtnu ženu Mašjanagu. No, na nesreću, u njihovom sjemenu još se krila moć zlog Angra Mainua, koju je razmazao po zemlji i, kako je zapisano u svetoj knjizi Jaštu, izabrali su upravo zloduha Mainua za svog roditelja i tako počinili prvi grijeh. Pa je umjesto mira i suglasja na svijetu zavladalo zlo i kaos. I opet, tek nakon četrdeset godina, udjeli im zli Angra Mainu potomstvo, ali opčinjeni Mašta i Mašjanga odmah pojedoše vlastitu djecu, male blizance. Ipak, našem svijetu tada nije došao kraj. Kako je zapisano u knjizi o Šahnamehu, iz ostataka onog razmazanog prvog čovjeka Gajomartana nikla su dva stabla, Matro i Matrojao, koja su imala oblik muškarca i žene i njihove se grane odmah zagrle i ostali su tako spojeni sve dok im, nakon pobjede nad zlim Angra Mainuom, nije došao u pohode dobri otac svijeta Ahura Mazda. Dotakne ih stvoritelj i oni se odmah pretvore u prve ljude koje je nazvao njihovim pravim imenom, Majša i Mašjanga. Pa reče Ahura Mazda: – Vi ste ljudi, vi ste preci moga svijeta. Živite u skladu, činite dobro i štujte mene, svojega stvoritelja. A od svih biljaka posebno pazite na slanutak i maslinu, a od životinja ribe, koje će vas hraniti i liječiti, i omogućiti da vaš rod postane besmrtan i vječan. I tako su, kaže perzijski mit, nastali prvi ljudi, a s njima i prva jela od slanutka, maslina i ribe, posebno namazi u koje su mljeli pa onda miješali i mijesili njihove plodove, kao uspomenu na svog besmrtnog pretka, jadnog i nevoljnog prvog čovjeka Gajomartana.