FILMSKI POVRATAK ALIJE IZETBEGOVIĆA, KARADŽIĆA I BOBANA

Trojica bh. ratnih lidera Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban ponovno se vraćaju na scenu. Filmsku. Turska televizija započela je snimanje serije i filma o Aliji Izetbegoviću. Odmah nakon toga RTRS najavio je snimanje filma o Karadžiću. Nije dugo trebalo čekati najavu kako će se raditi dokumentarac i o Mati Bobanu. Povratak ratnih vođa kroz filmsku umjetnost oživio je međusobne optužbe. Medijsko-politički rat u kojem se, kao u pravim ratnim danima, optužuje drugu stranu za zločine. Najžešći u optužbama bio je Milorad Dodik koji je izjavio kako je politika Alije Izetbegovića bila strategija muslimanskoga nacionalizma i ekspanzionizma te da je snimanje filma samo pokušaj da se “opere” njegov životopis. Kojim se do njegove smrti bavio i Haag. Svugdje u svijetu u filmovima se gledaju ratovi. Jedino se u BiH filmovima ratuje. Umjetnici se obračunavaju s onima koje su u ratu gledali preko nišana. Svaki igrani film s ratnom tematikom promatra se kao dokumentarac. U njih se uvlače i svjetske zvijezde. Tako je miljenica Bošnjaka postala Angelina Jolie, a Srba Monica Bellucci, i to zbog svojih uloga u filmovima koji se više ili manje dotiču rata u BiH. Deseci ratnih, pa i poslijeratnih bh. filmova najveća su antipropaganda države. Ratnički karikaturalno naglašavajući stvarne događaje, filmovima su stvorili dojam kako u BiH žive samo zaostala plemena. Tko god ih pogleda, zaobilazi BiH. A država mazohistički sufinancira svoju antiturističku propagandu. Za razliku od propagandnih ratnih filmova, filmski su festivali pozitivna strana sedme umjetnosti. U BiH ih je veliki broj. Najpoznatiji je Sarajevo Film Festival. Široki Brijeg ima dva ozbiljna festivala, glazbeni West Herzegowina Fest (WHF) i Mediteran Film Festival koji se otvara prekosutra. Idućeg tjedna filmski festival u Orašju oživit će Posavinu. Jednako kao i najesen filmski festival u Mostaru. Ovi i drugi festivali (Tuzla, Neum, Banja Luka) velika su promocija i filma i države. Njih treba podržavati. Jednako kao i one redatelje koji će istjerati politiku iz umjetnosti. Filmovi o ratu gledaju se u bh. kinima kroz nacionalne 3D naočale. Istu priču jedni vide kao domoljubni, drugi kao ratnohuškački, a treći kao povijesni film. Nitko kao umjetničko djelo. Već sada, prije nego što je pala i prva klapa, može se reći kako Izetbegović i Karadžić neće biti samo filmska priča, nego i povratak ratnih vođa preko velikih ekrana u politički život. Bez obzira na to kako ih režirali i reklamirali, glavne aktere idealizirali i događaje vezane uz njih frizirali, ti filmovi će vratiti državu u prošlost. Filmski junaci i njihova djela i dalje će se različito doživljavati kod “naše” i “njihove” publike, samo produbljujući ionako goleme pukotine unutar BiH. Previše ih povijesti razdvaja da bi se spojile. Promovirajući stare ideologije i njihove vođe, neki ih žele trajno razdvojiti. Turci su “oživili” Aliju već prvim snimljenim kadrovima. Karadžić ionako nije umro.

Ploče s imenima trgova i ulica ili spomen-ploče definitivno su jedan od najvećih problema Hrvatske danas. Zvuči smiješno, ali kako drukčije objasniti činjenicu da je tjednima hrvatska javnost “zabavljana” vijestima o tome hoće ili neće Trg maršala Tita u Zagrebu biti preimenovan. O toj je odluci ovisilo hoće li ili neće biti novih izbora u Zagrebu. Činilo se da će se Zemlja prestati okretati ako zagrebačka Gradska skupština ne odluči po