Važna im je informatika, za ostalo ne mare

Iz odgovora dr. Nenada Bakića na moj opsežan kritički esej o suštinskim manjkavostima parcijalne reforme školstva koju priprema ministrica znanosti i obrazovanja dr. Blaženka Divjak uz potporu uskog kruga suradnika i interesnih pobočnika (prodavača magle i trgovaca informatičkom opremom), lako sam zaključio da je tankoćutni pisac i slavom ovjenčani dobrotvor na mene jako, jako ljutit i spreman na sve: ružna etiketiranja, vrijeđanje, pa i moj sudski progon. U mojem smirenom i odmjerenom teorijskom eseju pronašao je tako: „niz uvreda i kleveta“, „gnjusnih podmetanja“i „difamiranja“(na njegov račun), niz „bajanja“o deindustrijalizaciji i reindustrijalizaciji Hrvatske, neke „naročite podlosti“, brojne „manipulacije“, „klevetanje STEM revolucije“, „slavljenje socijalističkih obrazovnih uzora“itd. Već na početku polemičkog odgovora iznosi čudno i potpuno pogrešno „vjerovanje“: da je „čudni napad g. Letice uzrokovan uvrijeđenošću zbog moje (tj. Bakićeve – op. S. L.) nevoljkosti da s njime sudjelujem u izradi reforme školstva“. To „vjerovanje“samom sebi i čitateljima Večernjeg lista pokušao je objasniti za mene neospornom činjenicom da sam sredinom kolovoza u njegov Facebook „kaslić“uputio e-pisamce u kojem sam mu predložio da zajednički radimo na „trećem (razumnom) putu“u osmišljavanju reforme školstva. Kad je već sam spomenuo tu kratku Facebook-korespondenciju koju smo imali na sam blagdan Velike Gospe ove godine, mislim da čitatelje može zanimati njezin cjeloviti sadržaj; evo ga: Slaven Letica: Poštovani g. Bakiću, pročitao sam neke od Vaših konstruktivnih kritika-osvrta na ono što se naziva kurikularnom reformom. Kako, istodobno, pratim javne izjave ministrice Divjak koje pokazuju da ona malo ili ništa ne razumije o sadašnjosti i budućnosti obrazovanja te je ustrajala na svođenje rasprave na jalove svjetonazorske ratove “jokićevaca” i “vicanovaca”, pala mi je na um misao da bismo trebali nešto zajednički napraviti u smislu pronalaženja “trećega (razumnoga) puta”. Ako Vam je bliska ta ideja, rado bih s Vama popio kavu i popričao. U Zagreb se vraćam potkraj kolovoza. Pozdrav, Slaven. enad Bakić: Slavene, ovo što mi radimo je “treći put”. Ne znam jeste li vidjeli razmjere i smjer toga što radimo. Promjena nije samo u (do sada) neprisutnom sadržaju, nego i masovnosti, ali i sustavnom utjecaju na školstvo. Sada nam je cilj dobiti institucije na bandwagon. Micro:bitovi su samo jedna od naših platformi, ali su pravi game-changer, transformacijski. Singapur ih je upravo kupio 100.000 za uvođenje digitalne pismenosti u škole i obitelji. Nas, naravno, zanimaju drugi slojevi: algoritamski način razmišljanja (luditi kažu

N‘pa nećemo valjda svi biti robotičari’), vještina rješavanja problema, kritičko razmišljanje, kreativnost, upornost, KULTURA USPJEHA. U tome smo svemu već sada jako uspješni, a bit ćemo puno više. U tom smislu vidim ministricu kao dio rješenja, a ne dio problema. Ta agenda podjela joj je nametnuta, mislim da će ona to riješiti. laven Letica: Nenade, dao Bog da će to ona znati riješiti iako ozbiljno sumnjam. Da zna graditi konsenzualno ili barem većinsko rješavanje problema, već bi to pokazala. Međutim, kako je osobno ne poznajem, sklon sam Vam do daljnjega vjerovati. Pozz. Nenad Bakić: Prvo je bitno maknuti ideologiziranje. Ja se već duže javno suprotstavljam jokićevštini (koja je izazvala desnu reakciju), pa sam zbog djelovanja naše filantropske organizacije pod velikim napadima agresivne ljevice – kvarimo im Kulturkampf. Slaven Letica: Slažem se. Međutim, kad se jednom stvori moralna panika i javnost se podijeli u dva neprijateljska tabora, nije tako lako “maknuti ideologizaciju”. Iz te sam kratke korespondencije shvatio da se dr. Nenad Bakić zapravo u potpunosti slaže s pristupom reformi školstva (odgoja i obrazovanja) koji zastupa trenutačna ministrica dr. Blaženka Divjak koju – pokazao sam to u nizu članaka u Večernjem listu – smatram površnom, nedomišlje-

Snom i interesno motiviranom: važno joj je samo uvođenje informatike kao obveznog predmeta u završne razrede osnovne škole i promicanje nastave iz STEM predmeta, dok ne haje za ozbiljne probleme s kojima se susreće školstvo na višim obrazovnim razinama. Gospodina dr. Nenada Bakića nisam u eseju, kako je on shvatio, svrstao ni među prodavače magle ni među trgovce informatičkom opremom, nego sam se, s trunčicom ironije, osvrnuo na njegove javne izjave o tome da STEM mora biti „jezgra suvremenog kurikuluma jer vodi k razvoju komunikacijskih vještina, kreativnog razmišljanja i učenja te vrijednosti kao što su otvoren duh i čvrst karakter“. Kako je velik dio svojeg polemičkog osvrta na moj esej posvetio hvaljenju vlastitog dobročinstva, entuzijazma, prosvjetiteljstva i prinošenju osobne žrtve za opće dobro, g. Bakić još je jednom potvrdio riječi koje sam ja napisao misleći da mu upućujem pohvalu, a on ih je doživio kao klevetu: „Nenad Bakić poslovno je neosporno uspješan čovjek, politički i poduzetnički snalažljiva ‘životinja’ i, prije i iznad svega, izvrstan promotor sebe samoga i svojih poslovnih ideja i interesa“. Konačno, veseli me otvorena – kritička, polemička i pozitivna – rasprava o reformi školstva; čak i budem li je morao voditi na nekom od sudova na koji me kani dovesti predsjedničin savjetnik za digitalnu transformaciju i STEM.

Nenad Bakić slaže se s pristupom reformi koji zastupa površna, nedomišljena i interesno motivirana ministrica Divjak