Škola nije za roditelje, nego djecu!
– S kćerima koje su sad već punoljetne trebalo je manje raditi nego sa sinom koji ide u četvrti razred. Sve su uglavnom same obavile, a ja sam uskočila kad im nešto nije bilo jasno. Danas je previše gradiva, djeca uz uobičajene predmete imaju informatiku i dva strana jezika. Nekad se učio samo jedan strani jezik svih osam godina, a onda u srednjoj školi još jedan. Škola nije za roditelje nego za djecu, pa ne bi trebalo davati zadatke koje bi s njima kod kuće trebali rješavati mama ili tata. Mi bismo trebali eventualno pomoći u razjašnjavanju i poticati ih na učenje, a ne sat ili dva sjediti kraj njih i učiti s njima. Mislim da bi djecu trebalo više voditi kroz nastavu tako da shvate to što uče i kombiniraju naučeno s ostalim znanjem, a ne da bubaju napamet i nemaju pojma o čemu se radi. Voljela bih da se uvede domaćinstvo pa da djeca nauče, na primjer, kako preživjeti, posaditi povrće, ubrati ga i na kraju skuhati. Sve nekako prebrzo ide, gradivo je preširoko. Jedva se prođe jedna tema, a prema programu već dolazi druga, iako još nisu ni prvu shvatili kako treba. Premalo je vremena za vježbanje i utvrđivanje onoga što su naučili. Zato i brzo zaboravljaju – kaže Valentina Medved, čiji sin Emanuel ide u četvrti razred. Zadovoljni su kvalitetom nastavnika, no smatra da treba mijenjati plan i program rada te prilagoditi i modernizirati gradivo. (ibe)