Nije dovoljno samo skinuti Sobina
Novu predstavu “OtpisaNE” Kazališta Moruzgva i Scene Gorica po komediji Renata Baretića režirao je Nikola Zavišić
Ideja je odlična, migrant je lakmus-papir naših mana, tekst pruža puno, ali vidjeli smo bezbroj iritantnih nepreciznosti u ideji i izvedbi Renato Baretić baš nema sreće s kazalištem. Njegov sjajni roman “Osmi povjerenik” postavljen je dva puta na scenu, u Splitu i u Zagrebu, a nedavno je ovaj književnik i novinar pobijedio na natječaju za komediju koji su raspisali Kazalište Moruzgva Ecije Ojdanić i Scena Gorica.
Kao ‘Šiptar’ iz lošeg vica
Baretić je napisao komediju “OtpisaNE” u koju je u jednu zagrebačku obitelj koja se sastoji od samohrane majke i njene kćeri aktivistice, ali i uvijek prisutne susjede udovice, doveo migranta koji se od Sirije probija ka Njemačkoj. Ideja je odlična, jer taj je migrant trebao postati lakmus-papir naših karaktera, vrlina, mana, strahova... Na nesreću, redatelj Nikola Zavišić sve postavlja na “prvu lop- tu”, kao da se ne može odlučiti između komedije, vodvilja, farse... Tako skinuti Slavka Sobina u gaće jednostavno nije dovoljno ako mu se dopusti da govori kao ‘Šiptar’ iz lošeg vica samo zato da bi se publika jače smijala. U priči on jest lik koji je studirao u Beogradu, ali ne postoji objašnjenje zašto bi sve govorio s “lj” osim imena Snježana kojim, u varijanti Snežana, živcira ženu koja ga silom prilika skriva i spašava.
Ksenija i telefonski imenik
Od te i takvih iritantnih nepreciznosti u ideji i izvedbi pati ova predstava, koja je mogla postići mnogo više. Za to je trebalo ozbiljnije raditi s glumcima, jer tekst je dobar i njihove su pozicije zanimljive; pred publikom je bjegunac, dvije žene koje u njemu vide muškarca, jedna ga želi za sina, a druga za ljubavnika, dok ga treća žena vidi kao čovjeka. Ta treća je mlada Erna Rudnički, kojoj je redatelj neopravdano ostavio najmanje prostora. Kao i uvijek najbolja je Ksenija Marinković, ponovno u superiorno odigranoj ulozi žene čije motive i postupke jednostavno svi razumiju. No, tako bi vjerojatno bilo i kada bi netko toj glumici dao da glumi telefonski imenik, kako je u publici duhovito primijetio redatelj Krešo Dolenčić. Uloga susjede pripala je Eciji Ojdanić, ovdje ipak pretjerano entuzijastičnoj u ismijavanju splitske prpošnosti.
Redatelj je neopravdano najmanje prostora ostavio Erni Rudnički, jedinoj koja vidi čovjeka