Vjerujem Šukeru, siguran sam da mi ne radi iza leđa
Sada je taj prijelomni trenutak da cijeli narod stane uz reprezentaciju i zaboravi antagonizme i podjele. O Mamiću ne želim, ja se bavim svojim poslom, on svojim
Vijest da HNS pregovara s Ancelottijem nije me pogodila ni milimetra. Trenutak je da narod stane uz reprezentaciju i zaboravi na podjele
Bio sam ljetos na utakmici Hajduka i Bröndbyja i naježio sam se na taj ambijent. To bih želio osjetiti i na utakmicama reprezentacije, kaže Dalić Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić (50) na intervju za Večernji list u jedan zagrebački hotel došao je iz Varaždina, još uvijek pod dojmom uzbudljive utakmice Hrvatskog kupa Varaždin – Cibalia (1:2). Našalit ćemo se; Dalić u svojoj prvoj izjavi u ovome intervjuu ne nastupa kao šef reprezentacije, nego kao privatni ulagač i zagriženi navijač varaždinskog kluba. – Na stadionu u Varaždinu skupilo se tri tisuće ljudi, kao u dobra, stara vremena. Tužan sam što smo izgubili utakmicu, ali s druge strane i ponosan kako su ljudi navijali i vratili se na stadion. Ove godine zamislili smo klub stabilizirati, vratiti sponzore, ljude na stadion, pa recimo za dvije godine ući u prvu ligu. Iako, situacija u drugoj ligi sada je takva da nitko osim Gorice i nas nije ozbiljan kandidat za prvu ligu – kaže Dalić. Čujemo da ste uložili velik novac u NK Varaždin, čak nekoliko stotina tisuća eura? – Pomažem financijski, no nisu to tolike svote, ni blizu. Svi mi dajemo koliko možemo, Branko Ivanković, Davor Vugrinec... svi koji su nekad bili dio ovoga kluba. Ja nemam funkciju u klubu, moj sin je ondje umjesto mene, a cilj nam je vratiti Varaždin u Prvu ligu. Okrenimo se sada Daliću – izborniku, ili šefu nogometne reprezentacije neizvjesnoga statusa iako je iza njega jedna od najvećih pobjeda hrvatske reprezentacije. Razgovaramo na dan kada se pojavila informacija kako Hrvatski nogometni savez pregovara s Carlom Ancelottijem o preuzimanju vatrenih za SP u Rusiji. Je li vas pogodila ta, doduše nepotvrđena vijest? – Nije me pogodila ni milimetra. Dakle, vjerujete zemljaku Davoru Šukeru da vam ne radi iza leđa? – Vjerujem svima, pa i Šukeru, da mi ne radi iza leđa. I to je sve što ću reći na tu temu. Nama sada treba mir i koncentracija u pripremama za Grčku, svi smo zajedno u projektu Grčka. Ali, psihološki rat je očito krenuo. Psihološki rat, od koga? Ovo o Ancelottiju objavili su Talijani. – Ne znam... I predsjednik HNS-a Davor Šuker demantirao je navode o pregovorima s Ancelottijem. – Razočaran sam što je svjetski ugledni medij kao što je La Gazzetta dello Sport izvor ovakve dezinformacije, tipične “false notizie”, kakvu uobičajeno plasiraju manje respektabilni mediji u potrazi za senzacijama. Mogu samo reći kako je izbornik hrvat-
ske reprezentacije Zlatko Dalić i da smo svi isključivo fokusirani na utakmice protiv Grčke u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Izborniče, kakav je bio vaš sastanak sa Šukerom u Varaždinu? – Bilo je sve korektno, kratko, efikasno, sve smo riješili u dvije minute. Bio sam počašćen pozivom da preuzmem klupu hrvatske reprezentacije, rekao sam mu što mislim o vođenju reprezentacije, o tome se sve već zna... Čega ste se odrekli da biste vodili reprezentaciju? – Na odmoru sam bio sedam mjeseci, nakon tri stresne godine u Emiratima, I odlučio sam da ću nakon ljeta početi raditi. Imao sam konkretne ponude da preuzmem reprezentaciju Tajlanda, iranski Esteghlal, Shabab iz Saudijske Arabije i egipatski Zamalek, a bio sam među tri kandidata za izbornika UA Emirata. Tu funkciju sada je preuzeo Zaccheroni. Prije deset dana imao sam i konkretnu klupsku ponudu iz UAE, no ništa se nije moglo usporediti s ovom pozivom iz HNS-a. Kada je došao taj poziv, nisam dvojio ni sekunde. Nisam išao za novcem, jer u Aziji je neusporedivo veća zarada nego ovdje. Je li vaš stanovit hendikep što niste sedam godina niste radili u Europi, nego u Aziji, gdje je kvaliteta nogometa ipak na nižoj razini? – Capello, Lippi, Eriksson, Zenga, Gerets... svjetska trenerska imena rade u Aziji, a ja sam ondje bio “al pari” s njima. Nivo kvalitete nogometa nije isti kao u Europi, ali nije to ni velika razlika. Netko to podcjenjuje, ali to nije tako. Je li vaš hendikep i što niste bili veliki igrač, a vodite nogometaše visoke svjetske klase i vrijednosti? – To je možda u globalu moj hendikep, jer nisam napravio veliku karijeru. Bio sam prosječan igrač, fajter, bez velike kvalitete, ali svojom sam upornošću napravio nešto više. Nije to, međutim, nikakva prepreka, ne mora značiti da će veliki igrač biti i dobar trener. Ali ja sam u Emiratima vodio Ganca Assamoaha Gyana, strašnoga igrača koji je bio na tri SP-a, zatim Omara, azijskog Messija, najboljega igrača Azije. Sigurno je teže raditi s njima nego na primjer s Modrićem. Oni ondje imaju sve, status, bogate ugovore, drukčiji su tipovi, drukčijega karaktera... Je li ovo opasan trenutak za izbornika hrvatske reprezentacije, s obzirom na društveni otpor prema vodstvu Saveza? Armada bojkotira reprezentaciju, Osijek je nezadovoljan, Split već odavno na suprotnoj barikadi... – Ne bojim se toga jer znam što ljudima znači hrvatska reprezentacija, i jedino što nam preostaje je da moramo svi skupa gledati na nju. Ne dijeliti se, zanemariti ove ili one interese i baviti se samo Rusijom. To je moj posao, i ne miješati se ni u što drugo. Ne znam kada je bio važniji trenutak od ovoga da svi skupa podržimo reprezentaciju. Sada je taj prijelomni trenutak da cijeli narod stane uz reprezentaciju i zaboravimo antagonizme. Siguran sam da će protiv Grka biti pun stadion. Bio sam na Europskim prvenstvima u Austriji i Poljskoj, na SP-u u Njemačkoj, i to što sam ondje doživio kao navijač ne može se opisati. Znao sam u što ulazim, i nisam se uopće dvoumio, jer vjerujem u sebe. Što vam je supruga Davorka rekla kada ste prihvatili reprezentaciju? – Supruga je cijeli život iza mene, velika mi je potpora i podržava sve moje odluke. Bila je prisutna na svim mojim velikim utakmicama dok sam bio u Emiratima, dok u Kijevu nije bila. Koje su vam mane? Jeste li previše eksplozivni, impulzivni na klupi? Jedan vaš incident i isključenje s klupe možda je presudilo da s Al Ainom izgubite finale Lige prvaka? – Na početku karijere bio sam puno temperamentniji, eksplozivniji, ali promijenio sam se, nisam više takav na klupi. Puno sam razmišljao o tom trenutku iz finala. Moja namjera bila je trgnuti svoje igrače, promijeniti atmosferu, no ispalo je negativno. Pitao sam se puno puta, jesam li napravio pogrešku. Poslije sam shvatio da jesam, jer nisam se mogao pojaviti na ceremoniji proglašenja, nisam bio sa svojim igračima. Bilo mi je jako krivo zbog toga, ali, znate, nekada morate pokazati i emociju. Ako je nemate, igrači to vide, pa opet nije dobro. Takav sam, pogodi me nepravda pa reagiram, ali pokušavam se korigirati. Na dan vaše pobjede u Kijevu, pa i nakon nje, Mamić je u svojemu pismu javno apelirao da Savez ide po Slavena Bilića. Kako ste doživjeli takav istup glavnoga čovjeka našega nogometa? – Vezano za te stvari, sve sam rekao poslije te utakmice, malo u afektu, emotivno, ali na tome će i ostati. Je li me pogodilo? Ma mene pogađa samo utakmica, ništa drugo. A kada sam se od nje ohladio, opet sam odlučio ne baviti se tom temom jer mi treba mir. Kako gledate na ulogu Zdravka Mamića u našem nogometu? – Nemojte me u to uvlačiti. Neću se više time baviti. Čovjek radi svoj posao, ja radim svoj. Bavim se samo reprezentacijom. Novi ljudi u reprezentaciji bit će Rebić, Vlašić i Strinić. Pojasnite malo taj svoj odabir. Znači li to istodobno da je Pivariću odzvonilo? – Hoću izabrati najbolje, igrače koji su u formi, koji mi mogu donijeti rezultat. Nikoga nisam otpisao, svi imaju šanse. Vi znate da Grci igraju defenzivno i zbog toga nam trebaju igrači koji mogu napraviti višak po strani. Nisu to ni Brozović, ni Rakitić. Rebić i Vlašić igraju u sjajnoj formi, mladi su, potentni igrači, sigurno su plus za nas. Već dugo imamo problem s lijevim bokom. Ne, Pivariću nije odzvonilo, ali hoću vidjeti Leovca, Barišića, Strinića, hoću pojačati konkurenciju, da svi vide da mogu ući u reprezentaciju ako igraju dobro. Razgovarali ste s Nikom Kovačem? – Jesam, razgovarali smo o Rebiću, okarakterizirao ga je vrlo pozitivno, dečko igra u dobroj formi, odgovoran je, agresivan i dosta je napredovao. Niko ga je preporodio, i zaslužuje da ga se vidi i proba. Na kraju, igra u Bundesligi. Je li vas Niko upozorio na neke opasnosti koje vrebaju Šukerove izbornike? – Ne, razgovarali smo samo o Rebiću. Što dobivate s Ivicom Olićem kao novim članom stručnoga stožera? – Dobivam fajtera kakav sam ja bio. Olić je igrao za reprezentaciju, dobro poznaje igrače, ima dobar odnos s njima. Ali, Olić nije trener. Ne mislite li da bi vam trebao i netko iskusniji u stožeru, da pomogne kakvim stručnim savjetom? – Ivica ima igračkoga iskustva, pa i iz reprezentacije, ai u trenerski posao je krenuo. Ne treba meni veliki stručnjak, nego čovjek koji će prepoznati neke stvari, sugerirati i imati dobar odnos s igračima. Kako ste zamislili vrhunac svoje karijere; je li to plasman na Svjetsko prvenstvo, pun stadion protiv Grka ili povratak reprezentacije u Split? – Sve troje! Ali, prvi je zadatak ipak Rusija, bila bi to kruna moje karijere. Dao Bog da nam se to dogodi, bila bi to zasluga i bivšega stožera, I igrača, a ja bih bio mali kotačić. A onda neka bude pun stadion, da nam publika bude 12. igrač, u svim dijelovima Hrvatske. Često ste u Splitu, što vas toliko veže za Split, jeste li bliski s ljudima iz Hajduka? – Proveo sam dosta vremena u Splitu kao dijete, dok sam bio igrač Hajduka, moji su roditelji sat vremena vožnje od Splita, ondje imam kuma Edija Šunjića, imam i stan dolje. S ljudima iz Hajduka se ne vidim. Bio sam ljetos na utakmici protiv Bröndbyja, nisam išao u svečanu ložu, nego na tribinu zapad sa sinom, u bijelome dresu. U dresu s grbom Hajduka? – Ne, samo u bijelome dresu, i naježio sam se na taj ambijent. To bih želio osjetiti i na utakmicama reprezentacije. Kakvi su Grci iz vaše perspektive? – Nisu toliko kvalitetni koliko igraju prljavo, rade prekide, stalno su na rubu incidenta, kradu vrijeme. Ako prihvatimo takav način igre, onda nemamo velikih šansi. Moramo ostati mirni, ne nasjedati na provokacije, koncentrirati se na igru. Imao sam puno takvih utakmica u Emiratima: moj klub bio je dominantan pa su nas suparnici nastojali na sve moguće načine destabilizirati. Kad smo na to odšutjeli, uvijek smo dobro prolazili.
Nisam išao za novcem, jer u Aziji sam mogao neusporedivo više zaraditi nego ovdje... S Olićem u stožeru dobivam fajtera kakav sam ja bio. A veliki je plus i što poznaje sve igrače