Glavni su dokazi u tisućama papira
Koliko svrhe ima pritvor u predmetu u kojem su tajni izvidi mjesecima vrlo javni
Odluka suca istrage samo znači da će se osumnjičenici u aferi Agrokor, osim Ivice Todorića, tijekom trajanja istrage braniti sa slobode Veliki debakl tužiteljstva ili još jedna situacija u hrvatskom pravosuđu, koje više nikoga svojim odlukama ne može iznenaditi. Stavovi su to koji su se čuli u srijedu navečer nakon što je Zoran Luburić, sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda, odbio zahtjev tužiteljstva za određivanje istražnog zatvora osumnjičenicima u aferi Agrokor. Točnije, sudac je odbio odrediti istražni zatvor svima osim Ivici Todoriću, a navedene formulacije izgovorile su suprotstavljene stranke u postupku.
Složili se i ostali
One da je riječ o debaklu tužiteljstva izgovorio je Anto Nobilo, branitelj Piruške Canjuge, a s njim su se javno ili nejavno složili i branitelji ostalih osumnjičenika. Drugo viđenje te situacije stav je Sani Ljubičić, šefice zagrebačkog ŽDO-a, koja je sa svojim tužiteljskim timom tražila da se svim osumnjičenicima odredi istražni zatvor. No iako javnosti bombardiranoj još jednim medijskim uhićenjem visokopozicioniranih osoba te teško razumljivom pravnom terminologijom može izgledati da je Nobilo u pravu, činjenica je da se suštinski ništa važno nije dogodilo. Odluke da se nekome odredi ili ne odredi istražni zatvor na hrvatskim se sudovima donose svakodnevno i situacije kada suci ne prihvaćaju argumentacije tužiteljstva zapravo nisu rijetke. No o njima se manje zna jer je zasigurno zanimljivije znati je li pritvor određen Ivici Todoriću negoli da nije određen nekom anonimcu. Odluka o određivanju istražnog zatvora dio je kaznenog postupka i na tu odluku, kakva god ona bila, nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Jednom je to tužiteljstvo, drugi je put obrana, no bio istražni zavor određen ili ne, to u formalno-pravnom smislu ništa ne znači za onog protiv kojeg je doneseno rješenje o provođenju istrage. Jer ta istraga i dalje egzistira, osoba ili osobe i dalje su pod sumnjom da su počinile neko kazneno djelo. Samo što će, u slučaju kada je istražni zatvor osumnjičeniku određen tijekom istrage, na sudska ročišta će biti dovožen iz Remetinca, a ako takve odluke nema, na sud će dolaziti sam jer se brani sa slobode.
Mjeseci javnih izvida
Upravo to dogodilo se u srijedu u slučaju Agrokor, kada je sudac zaključio da iz tužiteljskih argumenata ne proizlazi dostatna vjerojatnost da bi osumnjičenici, izuzev Ivice Todorića, svojim boravkom na slobodi, utjecali na svjedoke. U sudskim kuloarima jučer se pak moglo čuti i da bi odluka suca istrage možda bila i drukčija da je zahtjev za određivanje istražnog zatvora bio bolje obrazložen. Je li to istina ili nije, teško je reći, no činjenica je da su svi uključeni u ovaj postupak posljednjih dana bili izloženi velikom stresu. Tužitelji su pritisnuti zakonskim rokovima imali svega 48 sati tijekom koji su trebali obaviti pretrage, ispitati osumnjičenike, napisati zahtjev za provođenje istrage te zahtjev za određivanje istražnog zatvora. Uz to, riječ je o spisu u kojem izvidi traju već šest mjeseci, koji već ima, kako se može čuti, 40.000 stranica pa se u toj šumi materijala sigurno nije lako snaći. Još teže nego tužiteljima zasigurno je osumnjičenicima i njihovim braniteljima koji počesto, pogotovo u ovakvim glomaznim spisima, svoje prve iskaze daju, a da točno ne znaju za što ih se sumnjiči. O pregledu i iščitavanju opsežne dokumentacije u kratkom roku mogu samo sanjati. U nezavidnoj je situaciji i sudac istrage, koji se zasigurno u nekoliko sati ne može detaljno upoznati sa spisom koji broji tisuće i tisuće stranica. Situacije su to koje se svakodnevno događaju na našim sudovima i s kojima nitko nije zadovoljan. Obrane često upozoravaju da suci istrage idu linijom manjeg otpora udovoljavajući zahtjevima tužiteljstva, zbog čega, tvrde, dolazi do povrede prava osumnjičenika. A to pak za sobom povlači brojne sporove na Europskom sudu za ljudska prava koje Hrvatska često gubi. U svjetlu svega toga onda i nije iznenađujuće što se nakon godina brzopoteznih određivanja istražnih zatvora u velikim predmetima dogodio slučaj u kojem takve odluke nije bilo. Uostalom, pritvor nije zatvor, a, iskreno, pitanje je i koliko svrhe ima određivanje istražnog zatvora u predmetu u kojem su tajni izvidi već šest mjeseci vrlo javni te u kojem se glavnina dokaza temelji na dokumentaciji.
Ako je Zdravko Marić vjerovao službama Agrokora, onda je on važan svjedok koji može objasniti kako su se radila izvješća ANTO NOBILO odvjetnik Piruške Canjuge