Stare sile nestaju, izgurali su ih nekadašnji autsajderi
Nizozemska nakon EP-a 2016. neće igrati ni na SP-u 2018.
Prije sedam godina igrali su u finalu SP-a i u 116. minuti izgubili od Španjolske. Sada ne mogu pronaći put na velika natjecanja Najbolja reprezentacija koja nikada nije osvojila Svjetsko prvenstvo, momčad Nizozemske, trenutačno je na dnu. Nogometna karta Europe mijenja se i nisu samo Nizozemci u glibu, iako su oni najveće razočaranje kvalifikacija. Mnoge reprezentacije koje su ne tako davno slovile za sile, postale su drugorazredne selekcije. Svjetla Moskve neće vidjeti ni Turci. Iako se zapravo rijetko pojavljuju na svjetskim smotrama, ipak su 2002. bili treći na svijetu, a 2017. su bili četvrti u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Nekadašnji istočni blok kao da je zaboravio igrati nogomet. Nestali su Česi, na prijelazu stoljeća bili su jedna od najmoćnijih europskih selekcija, bili su europski doprvaci 1996., polufinalisti EP-a 2004., nisu propustili posljednjih šest europskih prvenstava, no u pravilu ih na SP-ima nema. U kvalifikacijama za SP 2018. od 17 golova, čak 11 zabili su San Marinu. Eto koliko su daleko nasljednici Nedveda, Poborskog i Rosickog bili od dobrog plasmana. Bugari su najbolje od sebe dali davno, još 1994. kada je generacija Stoičkova, Balakova i Lečkova bila četvrta na svijetu. Sve poslije bilo je za zaborav. Nestali su i Rumunji kojima je posljednja utakmica na SP-u bio četvrtfinale s Hrvatskom 1998.! Obje te balkanske repreje zentacije ni u jednom trenutku kvalifikacija za SP 2018. nisu bile konkurentne. I Mađari su se vratili u nogometnu anonimnost, plasman na EP 2016., na kojem su namučili i kasnije prvake Portugalce, ipak nije bio nagovještaj povratka na staze slave, već iznimna godina koja se dugo neće ponoviti. I dok neke stare sile nestaju s nogometne karte Europe, istodobno se na njoj pozicioniraju one reprezentacije koje su donedavno služile za povećavanje gol-razlike. Reprezentacija Sjeverne Irske, koja je prošle godine izborila prvo veliko natjecanje poslije 30 godina, u prilici je prvi put u povijesti povezati dva uspješna kvalifikacijska ciklusa. Od Rusije je dijele još dvije utakmice doigravanja. Poljaci rastu iz ciklusa u ciklus. U kvalifikacijama za SP 2010. u svojoj su skupini bili samo ispred San Marina, kvalifikacije za SP 2014. završili su sa samo dva boda ispred Moldavije, a onda ih lani promašeni jedanaesterac Jakuba Błaszczykowskog u igri s Portugalom koštao polufinala EP-a. Rusiju su izborili dominantno, s osam pobjeda u 10 utakmica. Iako, lako je bilo uz raspucanog Roberta Lewandowskog koji je zabio 16 od 28 golova poljske reprezentacije i bio prvi strijelac kvalifikacija. Ali nisu ni Poljaci najveće otkriće kvalifikacija. Islanđanima su mnogi predviđali da će biti jednokratno čudo. Pogotovo što je Lars Lagerbäck nakon lanjskog EP-a napustio reprezentaciju. Njegov pomoćnik Heimir Hallgrímsson, koji je svojedobno zbog posla u reprezentaciji zatvorio svoju zubarsku ordinaciju, ostao je i bez savjeta iskusnog trenerskog lisca i bez iskustva Eiðura Guðjohnsena koji se umirovio nakon povijesnog četvrtfinala EP-a, ali i bez faktora iznenađenja jer su sada svi znali koliko su Islanđani opasni. Mnogi su mu pragmatično savjetovali kako bi i njemu možda bilo najbolje da slijedi Lagerbäckov primjer jer se čuda ne događaju često. – Bilo je ljudi i iz moga najbližeg okruženja koji su mi govorili da ne preuzmem samostalno reprezentaciju nakon uspjeha na EP-u, ali vjerovao sam da mogu uspjeti – otkrio je Hallgrímsson. I uspio suprotno svim očekivanjima. – Pelé, Maradona, Aron Einar Gunnarsson – tražio je u euforiji nakon pobjede nad Kosovom izbornik Islanda prave riječi i svoga kapetana svrstao među nogometne legende. – Pobijedili smo velike nogometne nacije kako bismo se domogli Rusije i zašto onda da ne vjerujemo da i ondje možemo napraviti velike stvari – kazao je islandski izbornik. Nakon svega, tko može posumnjati u njega. Nikad manja država (332.529 stanovnika) nije se plasirala na SP. A na ždrijebu se Islandu sigurno nitko neće obradovati.
Rumunji i Bugari! Igrali su na SP-u u polufinalu, a sad nisu ni blizu plasmana Poljaci su nakon uspjeha sedamdesetih godina ponovno postali ozbiljna reprezentacija