Naborani morski pas ipak nije izumro
Rijetko morsko stvorenje ulovila je koćarica za istraživačke ekspedicije, koja se inače bavi smanjivanjem neželjenog ulova
Praktički svi svjetski mediji prenijeli su vijest o ulovu iznimno rijetke vrste morskog psa. Zapravo, prije nego što je uhvaćen nedaleko od portugalskog obalnog grada Algarvea, smatralo se da je naborani morski pas izumro. Da ipak nije tako, svjedoči snimka koju su emitirali portugalski mediji. Rijetko je morsko stvorenje ulovila koćarica za istraživačke ekspedicije koja je, zanimljivo, radila na smanjenju mogućnosti neželjenog ulova u komercijalnom ribolovu. Pa su, eto, ulovili čudnovato stvorenje. A povijest rijetkog morskog psa seže čak 80 milijuna godina unatrag. Tada su, naime, živjeli njegovi najstariji preci. To bi ugrubo značilo da je naborani morski pas preživio ono što dinosauri nisu. I nije u tome sam, isto je uspjelo krokodilima, golemim želvama, bodljašima, žoharima, čudnovatim kljunašima, pa i pčelama.
Jeziv susret
Iako se pouzdano ne zna kako je ova vrsta preživjela veliki pomor, to možda i nije pretjerano čudno. Ova se vrsta, ako na nju nekako naletite, može pronaći u Atlantskom oceanu i u vodama nedaleko od Australije, Novog Zelanda i Japana. Ali ovaj morski pas egzistira na takvim dubinama gdje je gotovo stalni mrak, tlak koji mrvi te iznimno niske temperature. Moguće je da je upravo naborani morski pas biće iz mornarskih priča o morskoj zmiji iz 19. stoljeća. Susret s ovom životinjom čini se jezivim. Riječ je o biću dugom do dva metra, smeđe boje, čije je tijelo nalik kakvoj jegulji, peraje su mu smještene jako natrag i izuzetno se lako kreće u vodi. Glava mu je nalik na zmijsku, a u njoj je 300 igličastih zubi raspoređenih u 25 redova. Primjerak ulovljen kod Algarvea dugačak je metar i pol. Pretpostavlja se da ovaj morski pas zapravo i lovi svoj plijen poput zmije, propinjući se unatrag te se bacajući unaprijed. Duga čeljust koja završava u dnu glave omogućuje ovom morskom psu da proguta plijen dug kao polovica njegova tijela. Najveća je prijetnja ostaloj fauni koja živi na tim dubinama, lignjama, ribama i drugim morskim psima koje će, kada ih uhvati, progutati upravo poput zmije. Analiza ulovljenih primjeraka pokazala je da se prehrana naboranog morskog psa doista i sastoji od 61 posto glavonožaca, 11 posto pravih koštunjača te povremeno drugih morskih pasa. Dubine na kojima se nalazi čovjeku su gotovo nedostižne, riječ je o najmanje 700 metara. Smatra se da, ako je naborani morski pas uočen na manjim dubinama, vjerojatno je oslabio ili je bolestan.
Daleki rođak bijele psine
Iako je vrstu opisao njemački ihtiolog Ludwig H.P. Döderlein te je i donio dva primjerka ulovljena u Tokijskom zaljevu 1879. godine u Beč, njegovi su zapisi izgubljeni. Tako je prvi pisani trag onaj engleskog istraživača Samuela Garmana iz 1884. godine, a tek je 27. kolovoza 2004. godine dokumentiran jedan susret čovjeka i rijetke vrste u njezinu prirodnom habitatu. Nakon što je jedan naborani morski pas, ženka, ulovljen 2007. godine u japanskim vodama, poživio je još nekoliko sati omogućivši tek da se napravi nekoliko rijetkih fotografija. Vjerovalo se tada da je to jedan od rijetkih primjeraka pa, kako nakon toga vrsta više nije viđena, navodili su mediji da je prekinuta, odnosno da je izumrla. To nije sasvim istinito jer se posljednjih godina bilježe slučajni ulovi pri ribolovu u dubokim vodama kada jedinke ove vrste završe u mrežama koje redovito svojim oštrim zubima i potrgaju, zbog čega nisu osobito popularne. I prošle je godine jedan ruski ribolovac iz Murmanska odlučio podijeliti svoje bizarne ulove na Twitteru. Među ulovljenim životinjama bio je i jedan naborani morski pas. Od ulova u znanstvene svrhe bilježi se i ulov australskog ribara Davida Guillota, koji je ulovio psa od metar i pol na dubini od kilometra, pa onda i slučajan ulov za snimanja jedne televizijske emisije u Japanu ove godine u travnju. Napredak tehnologije u ribolovu očito je i ulov ovakvih rijetkih vrsta učinio učestalijim. Još je, međutim, prava rijetkost uloviti naboranog morskog psa živog. Znanstveno je ime vrste Chlamydoselachus anguineus, no naborani morski pas dobio je ime po škrgama, njih šest pari zbog čega se doima – naboranim. Postoji i još jedna zanimljivost, ženke su dulje od mužjaka, i to oko pola metra. Usto i trudnoća, kako procjenjuju znanstvenici, traje i tri i pol godine, gotovo dvostruko dulje nego što afrički slonovi nose svoje mlade. Ženka nosi šest jajašaca u kojima se razvijaju mladi koji izlaze iz njih te se živi okote. Živi fosil, kako se naboranog morskog psa u javnosti voli zvati, daleki je rođak poznatijih bijelih psina ili mlatovke. Doista, mali je broj životinja koji se može pohvaliti da ima rodbinu koja je plivala uokolo u doba dinosaura. Više biste se jedino prestrašili morskog psa goblina, koji ima – dvije čeljusti. Živi na još većim dubinama od naboranog i ima rodbinu koja je živjela prije čak 125 milijuna godina. Psa glavonju šestoškrgaša, čiji neki od predaka datiraju još prije 200 milijuna godina, pronaći ćete i u najvećim dubinama Jadrana.
Pretpostavlja se da svoj plijen i lovi poput zmije, propinjući se unatrag i zatim skokom naprijed Vrstu je prvi opisao ihtiolog Ludwig H. P. Döderlein, ali njegovi su zapisi izgubljeni