Ukazala sam na sve nepovoljne okolnosti u kojima su obiteljski liječnici zbog nejasnoća u liječenju dijabetičara

Moram se osvrnuti na tekst objavljen 14. studenog 2017. u Večernjem listu povodom Međunarodnog dana borbe protiv šećerne bolesti, u kojem je izdvojena i moja izjava koju su liječnici obiteljske medicine razumjeli kao kritiku na svoj račun, što mi nije bila namjera, te im se ovim putem ispričavam. Ujedno sam dužna pojasniti kontekst koji nije bio jasno prenesen. Novinari ponekad bez autorizacije izvuku određenu konstataciju iz konteksta i na neprimjeren način je prikažu javnosti. Itekako sam svjesna kvalitete i značaja liječnika koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti što sam, nadam se, i konkretnim djelima pokazala otvarajući stalno pitanje jednakopravnog položaja svih liječnika koji rade u tom dijelu zdravstvenog sustava. Ukazujem na nužnost promjena koje se moraju dogoditi u tom segmentu sustava koje očekujem s novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Upozorila sam novinarku na neprimjerenost onoga što je napisala i na opravdano nezadovoljstvo koje je moja izjava prouzročila i očekujem, te izrazila nadu da će mi dati adekvatan prostor kako bi pojasnila situaciju liječenja ljudi oboljelih od šećerne bolesti. Suočeni sa situacijom da se trenutno troši čak 20 posto ukupnog proračuna za zdravstvo odnosno 4,6 milijardi kuna na ove bolesnike. Troškovi progresivno rastu, te da čak 88 posto otpada na liječenje komplikacija ukazuje da velik problem koji se trenutno nalazi pred svima nama. Na okruglom stolu Večernjeg lista o dijabetesu ukazala sam na objektivno sve nepovoljne okolnosti u kojima se nalaze liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nepostojanjem jasnih panela u liječenju oboljelih od šećerne bolesti za što je odgovorno Ministarstvo zdravstva i HZZO-a kao i nedovoljnu dostupnost s endokrinologa. Neujednačena dostupnost specijalista, nedovoljno specijalizacija koje se raspisuju za endokrinologe dovodi do situacije da su pacijenti u većim gradovima u povoljnijem položaju nego u manjim sredinama i dovodi do razvoja komplikacija u tako velikom postotku. Dakle moramo početi upravljati kvalitetom zdravstvenih ishoda. U tom smislu posebno naglašavam da liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti trebaju postati pravi “gate keeperi“u sustavu zdravstva jer će rješavanjem na primarnoj razini doći i do racionalizacije troškova zdravstvene skrbi ovih i oboljelih od drugih nezaraznih kroničnih bolesti, što je svima nama cilj. Kolege su u više navrata upravo o tome govorili da ne žele da se pretvore u “skupe javne bilježnike”, da žele više vremena za bolesnike. Dakle treba se posebna pažnja posvetiti smanjenju administrativnih poslova u ordinaciji kako bi se mogli bolje posvetiti odgovornom i zahtjevnom poslu za koji su i školovani. U tome će uvijek imati moju podršku.