Može li za Hrvatsku biti korisno to što predsjednica i premijer ne razgovaraju
Analiza
Na Pantovčaku su nakon serije predsjedničinih kritika na račun Vlade premijera Plenkovića procijenili da je vrijeme da Kolinda Grabar-Kitarović umiri igru. Predsjedničini suradnici, kako doznajemo, zaključili su da je predsjednice poslala poruku te da nema potrebe da u kontinuitetu nastavi sa žestokom retorikom prema Vladi. Sada slijedi faza moderiranja istupa pa u tom svjetlu treba tumačiti i njenu izjavu od srijede kada je ublažavala, štoviše peglala poruke poslane iz Opatije sa skupa ekonomista. Ondje je predsjednica iznijela niz crnih statističkih brojki koje nimalo ne idu u prilog Vladi te naglasila da je situacija u Hrvatskoj zabrinjavajuća. Sada pak predsjednica tumači da je njezin govor bio analiza proteklih 25 godina, da za trenutačno stanje i ekonomske brojke ne može biti odgovorna samo Vlada koja je u Banskim dvorima tek godinu dana. Pritom se i posipala pepelom i poručila da i ona preuzima svoj dio odgovornosti jer je svojedobno bila ministrica vanjskih poslova. Iz svega se zaključuje da predsjednica, među ostalim, provodi i osmišljenu političku taktiku radi podizanja svog rejtinga, koji iz mjeseca u mjesec pada (sudeći prema brojkama iz mjesečnih istraživanja javnog mnijenja), zauzimanja pozicije za idući mandat, ali i distanciranja od HDZ-a kako bi na budućim izborima zahvatila što šire biračko tijelo. Naravno, Kolindi Grabar-Kitarović ne smije se odreći pravo da upozorava na negativne pokazatelje, štoviše to se od nje kao predsjednice svih građana RH i očekuje. Predsjedničine ovlasti nisu velike, ali građani predsjednika/predsjednicu izravno biraju i upravo iz te činjenice proizlazi snaga vladara Pantovčaka.
Vrdoljak je lagao
Ali jednako tako njene poruke ne mogu se promatrati isključivo kroz prizmu njezina upozoravanja na aktualnu situaciju, nego moraju biti uklopljene u politički kontekst. Izvori iz Predsjedništva HDZ-a i ranije su za Večernji list komentirali kako ih ne čudi da se predsjednica na polovici mandata udaljava od HDZ-a i da zaoštrava retoriku, ali su napominjali da mora biti oprezna i paziti na mjeru svojih političkih udaraca. Upozorili su da predsjednica mora voditi računa da ne prijeđe Rubikon, pa se i njeno podizanje ručne kočnice uklapa u priču o mjeri. Predsjednica je mogla ući u potpuni rat s premijerom Plenkovićem ili se povući, kao što je, zasad, i učinila. No Kolinda Grabar-Kitarović nije jedina koja remeti mir premijeru. Hrvatska se nalazi u svojevrsnoj paradoksalnoj situaciji da imamo nikada slabiju opoziciju, a da se Vlada (što zbog objektivnih problema, što zbog odnosa među partnerima) svako malo zatrese. Vlada premijera Plenkovića naslijedila je ogroman problem s Agrokorom, suočena je s rješavanjem (premda je upitno hoće li se to ikada riješiti) ideoloških prijepora koji su eskalirali s HOSovom pločom u Jasenovcu, ovu je Vladu dočekala presuda Arbitražnog suda u Ženevi (tužbu je promašeno podigla još Milanovićeva Vlada, tj. sadašnji HDZ-ov partner HNS-ov Ivan Vrdoljak), Vladu vjerojatno do kraja godine očekuje presuda Arbitražnog suda u Washingtonu za koju se već sada pretpostavlja da bi mo- gla biti izgubljena. Bude li zaista tako, odšteta koju mađarski MOL od Hrvatske traži u Washingtonu zbog plinskog biznisa mogla bi iznositi četiri milijarde kuna. Pred Vladom je i pronalazak strateškog partnera koji bi od MOL-a otkupio udio u Ini budući da je Vlada odustala od toga da država sama kupi MOL-ove dionice. To je od početka bila potpuno nerealna ideja, ali premijer Plenković plasirao ju je lanjskog Badnjaka kada je Vlada primila presudu Arbitražnog suda u Ženevi i doznala da smo izgubili spor protiv MOL-a. U samo godinu dana mandata Vlada je već četiri puta bila suočena sa zahtjevima oporbe za opoziv, ili pojedinih ministara, ili cijele Vlade. Izuzev one inicijative kojom se htjelo srušiti ministra financija Zdravka Marića, sve ostale bile su prilično bezopasne, ali ipak neugodne. Plenković je u godinu dana promijenio dva strateška partnera, prvo je to bio Most, a sada je to HNS, i uspio protiv sebe okrenuti goto- vo sve igrače na političkoj sceni. I dok je očekivano da ga potkopava oporba, napadima predsjednice, a možda i Ivice Todorića, vlasnika Agrokora, vjerojatno se nije nadao. Iako su Todorićevi blogovi prvih dana plijenili pažnju, on je sve nevjerodostojniji jer se sve više ispostavlja da za najveće optužbe (poput prijetećeg maila koji mu je tobože slala Martina Dalić) nikada nije priložio nikakve dokaze. Međutim, Todorić je svojim stilom žrtve “kojoj je država otela kompaniju koju je godinama gradio” uspio posijati zrnca sumnje pa se cijela situacija odrazila i na rejting premijera, kao i na rejting Vlade. No usuđujemo se prognozirati da će još veći problemi za premijera Plenkovića nastupiti kada HNS 17. prosinca ponovo izabere Ivana Vrdoljaka za šefa HNS-a. Da je Hrvatska iole politički uljuđena zemlja, Vrdoljak vjerojatno ne bi imao nikakve šanse više ikada se baviti politikom, a kamoli biti na nekoj funkciji. Čovjek koji je lagao, doslovno govorio jedno, a radio sasvim drugo ni na koji način više ne može biti vjerodostojan. A nije li vjerodostojnost bila glavna poruka premijera Plenkovića kada je HDZ, prvi put u ulozi šefa stranke, poveo na parlamentarne izbore? Vrdoljak je izgubio svaki politički kredibilitet, prati ga stigma čovjeka zainteresiranog za biznise u energetskom sektoru, a kada ponovno preuzme HNS, on neće biti daleko od energetike. Iako Vrdoljak tvrdi da neće ulaziti u Vladu, a u HNS-u kažu da neće ni u Sabor, to uopće, iskustvo nas uči, ne mora značiti da će tako i biti. I ako Vrdoljak zaista ne uđe u Vladu, on će kao presudni HDZov partner, uz pomoć kojeg Vlada ima tijesnih 78 ruku u Saboru, imati itekakav utjecaj. Plenkoviću će problem predstavljati sama činjenica da je on opet i formalni predsjednik HNS-a. Tada Ivan Vrdoljak neće moći djelovati ispod radara, kao što sada iz sjene vodi stranku i sudjeluje u svim dogovorima s Plenkovićem, nego će biti pred medijskim reflektorima. Ponovo će se aktualizirati zainteresiranost HNS-a za energetski sektor, a najveći gospodarski zahvati očekuju se upravo u Ini (otkup MOL-ova udjela), najavljen je i IPO 25 posto HEP-a, tu je i projekt LNG terminala itd. Jedino je pitanje koliko će Plenković držati pod kontrolom Vrdoljaka. Predsjednik Vlade pod punom je sviješću HDZ vezao za problematične likove hrvatske političke scene. Od pada Vlade spasio ga je Vrdoljak, a da uopće dođe u po-
ziciju da HDZ koalira s HNS-om, spasio ga je Tomislav Saucha, bivši šef kabineta tadašnjeg premijera Zorana Milanovića kojem je DORH za vratom zbog sumnje da je preko lažnih putnih naloga izvlačio proračunski novac. Plenkovićeva vjerodostojnost udružila se s USKOK-ovim dečkima, ne prejudicirajući ničiju krivnju. Ružno zvuči, ali stvari, trenutačno, takve. To je bila cijena kojom je platio ostanak vlasti, vrijeme će pokazati je li bila previsoka. I SDP se naslađuje nad tom činjenicom, no ne treba zaboraviti da im ni Vrdoljak ni Saucha nisu smetali dok su bili u njihovim redovima. Dapače, Vrdoljakov HNS bio im je strateški partner kojem su velikodušno na izbornim listama dali devet mjesta. I predsjednica sa svog brda vidi šaroliku ekipu koja premijeru drži većinu, ali u tom smislu Plenkoviću ne može odveć moralizirati jer je prati priča s kontroverznim Zdravkom Mamićem, za kojeg je sama u posljednjem televizijskom intervju rekla da je za nju organizirao razne večere. Predsjednici ne ide u korist povezanost s Mamićem, premda ne vidim zašto bi ta situacija bila gora od one koju je Plenković složio u saborskim klupama, okruživši HDZ ljudima kojima je DORH za petama. I tu nije riječ samo o Sauchi nego i o Milanu Bandiću. Upravo zbog situacije s Mamićem i priče da joj je organizirao proslavu rođendana, Kolinda Grabar-Kitarović sigurno priželjkuje da Dalia Orešković, kojoj do kraja godine istječe mandat, ne bude ponovo izabrana za šeficu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Budući da se ta funkcija bira u Saboru, u rukama je vladajuće većine kome će biti povjeren idući mandat. Bit će zanimljivo hoće li se HDZ, premda su i oni imali primjedbe na rad Dalije Orešković, odlučiti za neku novu osobu. Malo je vjerojatno da je predsjednica o tome uopće razgovarala s premijerom jer sva je prilika da njih dvoje izvan okvira službene komunikacije baš ne čavrljaju o neformalnim temama. Iako je Kolinda Grabar-Kitarović upravo otpustila papučicu gasa u svom jurišu na Vladu, ona je postala osoba koju HDZ- ovi ministri nevoljko susreću na službenim događajima. Naime, nije nimalo ugodno sjediti u prvim redovima i slušati kako predsjednica sipa kritike, a pogotovo potom odgovarati na novinarska pitanja. I premijer Plenković i šef Sabora Jandroković predsjednici su proteklih dana poslali jasne poruke – izjasni se ako želiš drugi mandat (dakle, priznaj da si u kampanji) i zašto nas napadaš baš u tjednu kada se Vlada suočava s dvije oporbene inicijative za opoziv (Vlade i ministrice Murganić). I te su poruke očito bile dovoljan znak da se strasti na relaciji Pantovčak – Banski dvori smire. I ne samo to. Učinak je imala i predsjednica. Na sjednici Vladina Vijeća za demografsku revitalizaciju proteklog su tjedna donesene konkretne mjere koje se tiču dječjeg doplatka, rada vrtića itd. Ako Vlada u idućim danim ili možda i mjesecima bude predahnula od predsjedničine kritike, vrlo će se brzo ponovno rasplamsati koalicijske strasti. Do sredine prosinca Vijeće za suočavanje s prošlošću Vladi mora sugerirati okvir za buduće kažnjavanje simbola totalitarnih režima, a do veljače Vlada treba u Sabor uputiti zakon o simbolima zločinačkih režima. Teško je povjerovati da će Plenković s lakoćom postići konsenzus među partnerima, dakle HNS-om i Pupovčevim SDSS-om, o odnosu prema simbolima totalitarnih režima pa se ponovo mogu očekivati partnerski nemiri.
Vlast bez alternative
Iduće otrežnjenje bit će arbitražna presuda u Washingtonu, dok je Agrokor kontinuirana tempirana bomba. Objava arbitražne presude iz Ženeve u kojoj arbitražni suci praktički zaključuju da hrvatski pravosudni aparat goni po političkim nalozima, ne usteže se od fabriciranja dokaza i lažljivih svjedoka uvelike će ići naruku Ivici Todoriću koji upravo u Londonu uvjerava suca da je u Hrvatskoj izložen političkom progonu i da se zato protivi izručenju Hrvatskoj. Za Vladu to nikako nije ugodna situacija jer Todorić pritom tvrdi da mu je koncern tobože otet iako je sam svojim potpisom aktivirao lex Agrokor. U cijeloj situaciji posebno zabrinjava što Plenković, a možemo mu pronaći na desetke mana, nema alternativu u opozicijskim redovima. Šef SDP-a Davor Bernardić apsolutno nije dorastao zadatku, a sve ostale stranke su premale da bi uopće bile u konkurenciji za vodeće pozicije. Osim toga, SDP beskrajno vrluda, pa im je čas predsjednica praktički saveznica u kritici, a u drugom trenutku traže da se šef države bira u Saboru. Na kraju, Hrvatska je prepuštena Plenkoviću koji sve češće gubi živce i sve je više (sasvim pogrešno) uvjeren da bi ga mediji i svi ostali trebali ostaviti na miru...