GRABAR-KITAROVIĆ
predsjednica Republike Hrvatske
Od 2017. godine imali smo velika očekivanja. I ta su naša očekivanja bila opravdana. Potaknut najavama s kraja 2016.: izglasanim skupom zakona koji su činili osnovicu porezne reforme, najavljenim paketom administrativnih mjera spremnih za uklanjanje te najavama više daljnjih reformi – stvoren je zalet i novi optimizam s kojim smo iščekivali iduće promjene i napredak u 2017. Nažalost, godina je bila turbulentna, ispunjena nepredviđenim i izvanrednim događajima i okolnostima – kako u gospodarskom području tako i u drugim područjima. Politička previranja i kriza zbog koncerna Agrokor usporili su planirane aktivnosti i napore te skrenuli pozornost na druga područja. U području gospodarstva zasigurno su najviše pozornosti izazvali događaji vezani uz Agrokor. Iako možemo očekivati da će nam ta problematika još neko vrijeme zaokupljati pozornost te se ne može potpuno jasno predvidjeti rezultat restrukturiranja koncerna, već danas možemo izvući dvije naučene lekcije: Prvo, naš je politički sustav spreman i sposoban reagirati na nepredviđene situacije. Reakcija na krizu bila je brza i, kako se zasad doima, učinkovita. Projekcije Europske komisije predviđaju da negativan utjecaj krize koncerna neće biti velik kako se činilo na početku krize. Nadam se da će se takve projekcije i ostvariti. Druga lekcija upućuje na problem vidljiv u našem sustavu javne i državne uprave koji priječi sustavno i učinkovito provođenje reformi već barem 17 godina. Naime, primjetno je da je kriza u Agrokoru usporila druge reforme i druge aktivnosti koje je Vlada prije planirala. S jedne strane, pohvalna je kvalitetna reakcija sustava na Agrokorovu krizu, a s druge je strane ta kriza pokazala da naš sustav javne i državne uprave nema dovoljno kapaciteta i sposobnosti za istodobnu provedbu više kompleksnih aktivnosti i reformi. Pokazala nam je visoku razinu osjetljivosti sustava na poremećaje i šokove te manjak kapaciteta za neometan nastavak rada uz nepredviđene okolnosti. A nepredviđenih okolnosti i događaja uvijek će biti. Kako sam već više puta rekla, taj problem nije nov i prati nas već dulje vrijeme. To je posebno vidljivo usporedimo li razinu slaganja oko potreba društva i konkretnih reformi s razinom njihove provedbe. U većini reformi nema posebnih neslaganja. Osim u pojedinostima provedbe i elementima koji se odnose na ideoka loške pozicije i stajališta, gotovo da nema protivljenja provedbi reformi koje već dugo čekamo, poput obrazovne reforme, reforme pravosudnog sustava, koja bi ga trebala ubrzati i učiniti puno učinkovitijim, reforme poslovnog i ulagačkog okruženja i klime, reforme sustava zemljišnih knjiga i sličnih drugih reformi, o čijoj se potrebi već dugo gotovo svi slažemo. Moram još jednom naglasiti kako je vidljivo i izrazito visoko slaganje o izrazitoj važnosti demografskog problema. Taj problem svi naglašavaju ključnim, ali pristupi su njegovu rješavanju različiti. I dalje gledam na problem depopulacije kao na izvanredno stanje, na kroničnu krizu, koja nas, ne bude li hitnih mjera za njezino rješavanje, vodi u mnogo veće probleme od ovih danas. Ova visoka razina slaganja većine relevantnih društvenih čimbeni- s jedne strane, uz slab ili gotovo nezamjetan napredak i pomak s druge strane, upućuje na to da je kapacitet javne uprave jedan od ključnih problema, koji zahtijeva usredotočenost svih nas na njegovo rješavanje. Konkretan pokazatelj nedovoljnog kapaciteta vidi se u nedavno objavljenoj analizi Instituta za razvoj i međunarodne odnose, prema kojoj je Republika Hrvatska na 23. mjestu u EU po učinkovitosti državnih i javnih službi, te na 27. mjestu po ocjeni sposobnosti vlasti za formiranje i provođenje kvalitetne politike. Radi svega navedenog, reforma sustava javne i državne uprave nužna je kako bi se omogućila sustavna i učinkovita provedba svih drugih potrebnih reformi. Pozdravljam stoga najavu Vlade Republike Hrvatske o provedbi reforme javne uprave, kao preduvjeta provedbe svih drugih reformi. Uvjerena sam da je upravo 2018. godina ona u kojoj će ta reforma započeti pa i završiti. To treba biti i godina u kojoj ćemo započeti i sve druge reforme. Reforme koje su započele jasno su pokazale da ne moraju biti bolne, već da su počele uklanjati postojeću bol. Porezna reforma zorno je pokazala da smanjenje poreznog opterećenja povećava bazu investicija i potrošnje i pozitivno djeluje na proračunske prihode. Mjere provedene u javnim financijama pokazale su da možemo ostvariti rezultate koje smo sve donedavno smatrali teško dostižnima – od izrazito niskog deficita, kontinuiranog smanjenja javnog duga, najnižih kamata ostvarenih na domaćem i vanjskom tržištu do pozicije u kojoj opravdano možemo očekivati skori rast kreditnog rejtinga države. U nastavku započete porezne reforme treba se pobrinuti da ona još pozitivnije djeluje na naše građane, barem u onoj mjeri u kojoj je djelovala na državni proračun – jer i proračun i javne financije u konačnici nisu sami sebi svrha, već trebaju služiti poboljšanju stanja u društvu, u kojemu će svaki hrvatski građanin osjetiti napredak u većoj sigurnosti posla, u boljoj plaći, u mogućnosti da osnuje obitelj i dom i školuje svoju djecu. Pokazali smo da možemo, da smo sposobni – a sad moramo iskoristiti ovo pozitivno razdoblje kako bismo napokon proveli i sve druge potrebne strukturne promjene. Godine „debelih krava“neće trajati zauvijek pa snažne reformske poteze moramo povlačiti sada, kada ih je najlakše ostvariti, kad su nam naklonjeni i domaći i vanjski trendovi. Vjerujem da su nam pouke nedavne prošlosti u tome dobrodošao poticaj.
Dok je, s jedne strane, pohvalna kvalitetna reakcija sustava na Agrokorovu krizu, s druge je strane ta kriza pokazala da naš sustav javne i državne uprave nema dovoljno kapaciteta i sposobnosti za istodobnu provedbu više kompleksnih aktivnosti i reformi I dalje gledam na problem depopulacije kao na izvanredno stanje, na kroničnu krizu koja nas, ne bude li hitnih mjera za njezino rješavanje, vodi u mnogo veće probleme od ovih danas