Građanski i zdravstveni odgoj moraju biti obvezni
Mnogi bi rekli da je učenje o financijskoj pismenosti, demokraciji ili prvoj pomoći za život mladog čovjeka važnije od usvajanja mnoštva činjenica u većini predmeta. Čemu onda ove izmjene? Odgovor je jasan: kako bi određeni krugovi mogli zadovoljiti svoje
Moguće usvajanje dvaju članaka Zakona o odgoju i obrazovanju može imati jednako negativne posljedice na sustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske kao i slučaj Agrokor na hrvatsko gospodarstvo. Što može biti toliko razorno u nekoliko članaka prijedloga izmjena Zakona? Prijedlog izmjena članka 27. Zakona o odgoju i obrazovanju govori: “Ako dijelovi međupredmetnih i/ ili interdisciplinarnih tema i/ili modula prema mišljenju agencije nadležne za odgoj i obrazovanje, imaju uključenu istaknutu odgojnu dimenziju u smislu utjecaja na osobnu izgradnju i usvajanje stavova, vrijednosti i izbora ponašanja isti se kurikulom utvrđuju izbornim sadržajem, pri čemu se može odrediti alternativni modul izbornom dijelu kurikula. Učenici i njihovi roditelji mogu odabrati onaj koji je u skladu s njihovim odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti.” Međupredmetne teme, na koje se izmjene zakona odnose, dio su Cjelovite kurikularne reforme čiju provedbu ministrica Blaženka Divjak i Hrvatska narodna stranka (HNS) ističu kao osnovni cilj mandata i razlog ulaska u vlast. U sklopu reforme izrađeni su kurikulumi sedam međupredmetnih tema, i to Osobni i socijalni razvoj, Zdravlje, Održivi razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Građanski odgoj i obrazovanje te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Za svaku su temu jasno određena odgojno-obrazovna očekivanja od učenika čije je ispunjavanje obvezno na svim razinama i u svim vrstama odgoja i obrazovanja. Ciljevi i očekivanja ostvaruju se različitim načinima i oblicima odgojno-obrazovnog rada, pri čemu se neki od njih izravno ugrađuju u nacionalne predmetne kurikulume, a neki se ostvaruju planiranjem i izvedbom kurikuluma škole ili vrtića. Riječ je o obveznom i podjednako važnom dijelu sustava odgoja i obrazovanja kao što su to i nastavni predmeti. Izrazito je važno za mladu osobu i društvo usvajanje znanja, vještina i stavova vezanih uz npr. Ekonomsku i financijsku pismenost (Poduzetništvo), Upravljanje vlastitim učenjem (Učiti kako učiti), Mentalno i socijalno zdravlje (Zdravlje), Ljudska prava (Građanski odgoj i obrazovanje). Mnogi bi rekli da su učenje o financijskoj pismenosti, demokraciji, prvoj pomoći ili tome kako regulirati emocije vezane uz učenje za život mladog čovjeka važnije od usvajanja mnoštva činjenica u većini predmeta. Kao i ostali, kurikulumi međupredmetnih tema izrađeni su poštujući načela koja, među ostalim, uključuju znanstvenu i činjeničnu osnovu. Kurikulumi nisu sporni ni javnosti, što je pokazao i mali broj primjedaba tijekom javnog savjetovanja. Čemu onda ove izmjene? Odgovor je jasan: kako bi određeni politički i interesni krugovi mogli zadovoljiti svoje ideološke i financijske ciljeve. U predloženom članku, Ministarstvo dijeli odgojnu i obrazovnu dimenziju procesa učenja i poučavanja. Navedeno je protivno suvremenom shvaćanju odgoja i obrazovanja, načelima i uporištima iskazanima u Zakonu o odgoju i obrazovanju i Okviru nacionalnog kurikuluma te samoj praksi rada u vrtićima i školama. Ne postoji dio sustava koji je isključivo obrazovni ili odgojni. Dovoljno je pitati nastavnice matematike ili fizike ima li učenje i poučavanje njihovih predmeta istaknutu odgojnu dimenziju? Pitajte nastavsustava nika bilo kojeg predmeta u školi utječe li njihov rad na osobnu izgradnju i usvajanje stavova i vrijednosti i izbor ponašanja učenika? Ideološki ciljevi jasno se naznačuju u dijelu o “alternativnom modulu” koji će učenici, i mi kao njihovi roditelji, moći odabrati u skladu s odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti. Ljudi imaju vrlo različite sustave vrijednosti čiju brojnost i raznolikost ni jedan sustav na svijetu ne može zadovoljiti. Neke ne bi nikada niti trebao jer su suprotni temeljnim postavkama iznesenima u Ustavu Republike Hrvatske. Još je gora situacija vezana uz pojam odgojnih pristupa. Roditelji se izrazito razlikuju u pristupima odgoju koji su u rasponu od pretjerano zaštitničkih do onih koji životno ugrožavaju djecu i mlade osobe. K tome, kao što zna svatko tko ima djecu, sami roditelji pojedinog djeteta često imaju oprečne odgojne pristupe. Nadalje, ovakav prijedlog otvara i nevjerojatan niz praktičnih i organizacijskih problema na razini i razini samih škola. Na razini sustava postavlja se pitanje kako zadovoljiti potrebe vrlo heterogenih vrijednosti i odgojnih pristupa roditelja u osam tema? O kolikom broju modula je riječ po pojedinoj temi? Tko će ih izraditi i na čiju inicijativu? Kako pratiti promjene u zahtjevima roditelja i učenika iz godine u godinu i prilagođavati ponudu i sadržaj modula? Ako situaciju dovedemo do apsurda, možda bi bilo najpravednije i najprikladnije da sami roditelji izrade modul za svoje dijete. Tko od roditelja ima stručnost u raznovrsnim područjima koja obuhvaćaju međupredmetne teme, kao što su Poduzetništvo, Učiti kako učiti, Održivi razvoj i sl.? Na razini škole problem je kako organizirati izvođenje različitih modula za učenike. Otvara se i etičko pitanje o nužnosti izvođenja različitih modula za nastavnike različitih vrijednosnih orijentacija i odgojnih pristupa. Trebaju li nastavnici i učitelji uložiti ‘prigovor savjesti’ za izvođenje određenog modula koji osobno smatraju spornim ili se s njim ne slažu? Što to govori o statusu odgojno-obrazovnih radnika? Kakvu poruku navedeno šalje mladim osobama? Uloga roditelja u sustavu odgoja i obrazovanja iznimno je važna, ali nije li smisao javnog školstva susret, sučeljavanje argumenata i dijalog različitih sustava vrijednosti? Usvajanje ovih članaka dodatno će ugroziti profesionalni dignitet odgojno-obrazovnih radnika. Završnica je to, od države desetljećima sustavno vođenog, procesa urušavanja autoriteta odgojiteljica, učiteljica, stručnih suradnika, ravnateljica i svih onih koji svakodnevno predano i vrijedno rade zahtjevan posao. Put je to i k potiranju znanstvenog, činjeničnog i argumentiranog iz sustava odgoja i obrazovanja, a posljedično i iz hrvatskog društva. Najgore je što će navedeno biti osnova dodatnih podjela, pa čak i moguće segregacije, mladih osoba na osnovi vjerovanja njihovih roditelja u zemlji koja svakim danom postaje sve više podijeljenom. Predložena rješenja mogu značiti kraj cjelovitog, povezanog i znanstveno utemeljenog javnog sustava odgoja i obrazovanja. Navedeno je opasnije od propasti i najvećeg gospodarskog giganta.
Ako sve dovedemo do apsurda, bi li bilo nabolje da roditelji sami izrade modul za svoje dijete