Slika gospodarstva napokon izgleda svjetlije, ali sve to može brzo splasnuti

Ako je suditi po osnovnim makroekonomskim i fiskalnim pokazateljima, Hrvatskoj posljednjih godinu-dvije ne ide tako loše. Izvoz nam raste brže od uvoza, industrijska je proizvodnja u porastu, BDP je samo u trećem kvartalu ove godine prema prognozi analitičara rastao do 3,5 posto. Kada se pridoda nastavak trenda snižavanja javnog duga i budžetska ravnoteža, a po strani ostave loši demografski podaci, nedovoljna razina zaposlenosti i rast duga blokiranih poduzeća i građana, slika hrvatskog gospodarstva napokon izgleda svjetlije nakon gotovo šestogodišnjeg pada i stagnacije. Pa ipak, unatoč dobrim pokazateljima, građani prema rezultatima posljednjih anketa na budućnost domaće ekonomije gledaju s dozom pesimizma. “Rast europske ekonomije dobar je za hrvatski izvoz i turizam, ali to nije dovoljno. Mi nismo riješili svoje strukturne probleme, nego smo ih samo zaboravili”, nedavno je izjavio jedan analitičar i time detektirao ključan hrvatski problem, trenutno kamufliran kratkoročnom politikom niskih kamata. Činjenica da gospodarska javnost još od 2015. i kratkotrajnog premijerskog mandata Tihomira Oreškovića čeka obećane strukturne pomake. Međutim, osim krnje porezne reforme, iz koje je zbog pomanjkanja kuraže izvršne vlasti izbačen porez na nekretnine, dosad nikakav reformski zahvat nije poduzet. A sudeći prema projekcijama državnog proračuna, tako nešto ne možemo očekivati ni u skoroj budućnosti. To znači da se boljoj zdravstvenoj skrbi nitko ne treba nadati barem još tri godine jer zdravstveni sustav i dalje grca u milijardama kuna minusa. Poduzetnici i investitori i dalje će biti suzdržani prilikom donošenja investicijskih odluka jer im sustav pravosuđa kakav imamo ničime ne garantira pravnu sigurnost, a uz ovakav porezni pritisak na plaće, u budućnosti možemo zaboraviti na konkurentnost domaćih poduzeća. Istovremeno, obrazovni će sustav i dalje trošiti milijarde na školovanje kadrova koje nitko ne treba. Poanta je sljedeća – ako kreatori državne politike pothitno u svoju agendu ne uvrste pravosuđe, mirovinski i zdravstveni sustav te obrazovanje, val pozitivnih gospodarskih kretanja splasnut će već prilikom prvog manjeg loma na zapadnim tržištima.