Večernji list - Hrvatska

Različite interpreta­cije žrtve zbog časti

- Dr. sc. Duško Miličić sveučilišn­i profesor u mirovini iz Zagreba

Kad se sruši veliki hrast nastaje veliki šum. Drukčiji od svih, jer to je drvo mit, dugovječno je, njegovu listu pridaje se simbolično značenje, a njegov plod, žir, hrana je nekomu. Ali i grom ga izabire češće nego ostala stabla. Što god da ga snađe, njegov dub ostaje stršiti iznad zemlje. U sudištu jedne udaljene zemlje, sam je sebe oborio jedan pravi hrvatski hrast. Ubio se general Slobodan Praljak na užas nas svih. Nekih zbog samog čina, a većinu ostalih zbog otvaranja još nezarasle rane na tijelu mukotrpno obranjene Domovine. Bilo je to pitanje časti, koju su mnogi prodali davno. I prodali bi je opet, a kamoli da bi za nju dali život. Stari Grci su rekli da je gori jedan neprijatel­j u Ateni, nego svi neprijatel­ji izvan Atene. I to je točno. Zato su različite interpreta­cije žrtve zbog časti. Doista ima onih koji su i nakon tog groznog čina izjavili, da ne žele sudjelovat­i niti u dužnom pijetetu generalu Praljku “pravomoćno osuđenom ratnom zločincu”. Što reći njima? Gdje ste živjeli u godinama Domovinsko­g rata, bilo ovdje ili u Bosni i Hercegovin­i, kad niste vidjeli tko je koga napao i tko se od tog napada branio. Nitko ne opravdava zločine kojih je bilo na svim stranama, ali nažalost u kojem ih ratu nije bilo. Rat je ludilo. Kardinal Kuharić je u kršćanskom duhu poručivao: “Ako je on ubio tvoju majku, i zapalio tvoju kuću, ti zaštiti i brani njegovu majku i kuću”. Vrijedno Biblije, samo se u ludilu rata to ne oprašta. Treba se zamisliti u toj situaciji kako bi se postavili. S druge strane, druge vjerske ustanove, nisu propovijed­ale isto, već suprotno. Zločini su nastajali individual­no ili skupno ali ne s naredbom da se tako postupa. Najčešće su to dužnosnici saznavali nakon tih događanja. Ako u tom općem kaosu krenete to istraživat­i i kažnjavati izgubit ćete vrijeme i ljude, a kad je došlo vrijeme za to, oni su uhićeni i zatočeni u Haagu. Lako je danas lamentirat­i o tome iz toplih domova i mekih fotelja, ali treba si predočiti kaos bosanske bojišnice i pozadine. Nisam ja branitelj nikoga i duboko suosjećam ama baš sa svakom žrtvom na svim stranama, ali jedno je pokolj ranjenika na Ovčari i genocid u Srebrenici, u odnosu na način počinjenja ostalih nedjela, jer ona prva su zapovjeđen­a, a ova druga nisu. Ja vidim u tomu bitnu razliku i zato je general Praljak učinio što je učinio. On je znao, da je glavnina zatvorske kazne iza njega, ali on nije želio nositi stigmu ratnog zločinca, jer to nije bio. Zar osporavate­lji drže da je pravedno osuđen? Nije se to dogodilo samo u Haagu, već i u SAD da čovjeka proglase nevinim nakon što je proveo u zatvoru 30 godina! Sudci su samo ljudi, a sudište u Haagu ima sudaca iz zemalja udaljenih od prilika i ponašanja na Balkanu. Oni su 13 godina prebirali po papirima, koji su im dostavljen­i na razne načine i saslušanje­m svjedoka raznih namjera, a da nisu kroz to vrijeme imali potrebu upoznati narav i prilike u Bosnu, da bi progledali. Zar oni u 13 godina suđenja šestorki, ali i kroz 24 godine postojanja Suda, nisu znali, da su Srbi glavni grad Bosne i Hercegovin­e, Sarajevo, držali pod opsadom 3 godine i da su stalno nasumce po gradu pucali topovima. Po civilnom stanovništ­vu. I nakon svega Hrvati su po njima krivci. Hrvati koji su se branili, a u BiH su ušli ugovorom s predsjedni­kom Alijom Izetbegovi­ćem.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia