MINIMALNI DOHODAK VEĆI – HOĆE LI I MINIMALNIH BITI JOŠ VIŠE?
UHrvatskoj svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Tako piše u Ustavu. A Ustav je najviši pravni akt u državi. Kontradikcija između slova zakona i realiteta čini nas, naravno, shizofrenom državom, no još je tužnija činjenica da svakim novim naporom da poboljša standard svojih građana stvara nove društvene dubioze. Najnovija radosna vijest o povećanju minimalne plaće, predblagdanski tempirana, eklatantan je primjer. Ako i zanemarimo hipokriziju koju predstavlja već i sam iznos od 131 kunu, teret njegova povećanja prebacuje se na zdravstveni sustav prepolovljenim izdvajanjem doprinosa za radnike na minimalcu. I otvara put još masovnijoj migraciji poslodavaca na minimalni dohodak u okruženju masovne ekonomske emigracije svih kategorija radne snage. Dok i najtvrdokornije institucije koje kroje europski i globalni okvir funkcioniranja gospodarskog sustava upozoravaju na velike
Dohodovne razlike remete održiv razvoj, zašto ih hrvatska Vlada potiče?
dohodovne razlike kao disruptore održiva razvoja, kreatori hrvatskih ekonomskih politika na ovaj ih način dodatno potiču. Mini poreznom reformom već su prije najviše porezno rasterećeni upravo najveći dohoci. Govoreći o gospodarskom oporavku, guverner HNB-a Boris Vujčić otkrio je da je hrvatsko tržište rada u krizi pokazalo iznenađujuću fleksibilnost, veću nego u većini zemalja EU. Čiji zakoni i pravni sustav uglavnom solidno štite radna i socijalna prava. Zbog te nam je fleksibilnosti jako skočila konkurentnost. Nije podrobnije objasnio, no fleksibilnost je, “u prijevodu”, značila otpuštanja i niže plaće. Ne njihovo porezno rasterećenje, jedno od najviših u Europi pa i šire. Ne inovacije, nego rezove. Politike štednje za koje je i predsjednik EK Jean-Claude Juncker nedavno priznao da su bile – pogrešne. S ovom ćemo se mjerom dodatno prilagoditi uvozu nove, još jadnije radne snage nego što je naša. I pružiti još jedan argument za kupnju jednosmjernih karata za Irsku ili Njemačku. Više je nekad – uistinu manje.