Ivan Vrdoljak, ekspert za razdijelnike topline i podjele u stranci

Drvlje i kamenje pljušti na račun Ivana Vrdoljaka i njegova HNS-a, a mediji su natječu u osmišljavanju najprikladnijeg epiteta za starog-novog stranačkog predsjednika, povratnika u politiku. Zasad vodi portal Index koji ga je etiketirao kao “najvećeg političkog ljigavca”. Uistinu, je li Vrdoljak zaslužio ovakvu dobrodošlicu na javnu scenu? Pogledajmo gole činjenice. Kaže da se vratio za dobrobit ljudi i zbog Hrvatske, no isto tako, nema tome šest, sedam mjeseci, molio je novinare da prestanu “politički silovati HNS”, a oponente optuživao za “širenje lažnih vijesti”, jer “nema koalicije HNS-a, Mosta i HDZ-a niti ćemo ikada preslagivati, nema podrške”. Nije se ni tinta u papirnatim medijima osušila kada je u gluhu noć odaslao sada već famozni tweet kojim je Plenkovićev nasukani Titanic oteglio na novu vožnju, a dojučerašnjoj stranačkoj kolegici Mrak Taritaš figurativno zabio ne nož, već mačetu u leđa zbog čega je izgubila gotovo dobivene izbore za zagrebačku gradonačelnicu. Ostavio je traga Vrdoljak i ranije, već s prvim koracima na lokalnoj političkoj sceni kada je silovito udarao po Glavašu i Bubalu, javno ih prozivajući za ekstremizam i nesposobnost, da bi kakvih šest, sedam mjeseci kasnije upravo s njima preuzeo vlast u Osijeku i otpočeo svoj juriš na Zagreb. Ministar gospodarstva postao je tek nakon kalvarije Radimira Čačića, a mandat će mu obilježiti najava vađenja nafte iz Jadrana, zaustavljanje reformi u Gospodarskoj komori, Ledo škrinja u dnevnom boravku i odluka o uvođenju razdjelnika topline zbog koje se građani i danas vuku po sudovima, pa ispada da je jedino gospodarstvo kojemu je pomogao ono njemačko kamo je zbog te i takve politike pohrlila naša mladost. Prema istom principu uskoro je razdijelio i vlastitu stranku, iz koje je izbacio Gorana Beusa Richembergha i Nadu Turina Đurić te Vesnu Pusić čijem se političkom radu i hrabrosti divio većinu karijere pa je hladno “otpilio”. Ovakva osobnost pa i odnos prema politici HNS-u nisu strane, štoviše. U svojim njedrima svih ovih godina njegovali su Srećka Ferenčaka koji je cijeli svoj politički vijek proveo kao osumnjičenik u aferi Nanbudo, jedan od istaknutijih stranačkih prvaka godinama je i dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, pravomoćno osuđeni u aferi Šipan, a sada će im prići, pitanje je dana, Tomislav Saucha, vlasnik netom podignute optužnice u aferi Dnevnice. Da mu je preostao makar centimetar obraza, Ivan Vrdoljak trebao je zauvijek otići nakon što je u televizijskom eteru u istu rečenicu sa Savkom Dabčević Kučar, u čiji se grob zaklinjao, umetnuo narodski izraz za muški spolni organ jer takvo što može učiniti tek potpuno lud ili drogiran čovjek. U njegovu slučaju nije dovoljno bilo samo otići, već se poput kakvog pustinjaka trebao zavući u šikaru ili pak zatražiti domovnicu Liberlanda, imaginarne državice na obali Dunava pa sa samoprozvanim predsjednikom Jedličkom podizati zastave, poput gusara zaskakati brodove i proglašavati ih Titanicom. Tamo mu je mjesto, kao i svakome tko bi pomislio dati svoj glas za taj i takav HNS.

Trebao je zauvijek otići kada je u istu rečenicu sa S. Dabčević Kučar umetnuo muški spolni organ jer to može tek lud ili drogiran čovjek