Zubčić: U Svjetskom kupu ja više nisam slučajni prolaznik
Već sada u Svjetskom kupu imam bodova koliko sam prošle sezone imao na njenu kraju i s optimizmom čekam ZOI
Na Zimskim olimpijskim igrama u J. Koreji glavni hrvatski adut bit će 14. veleslalomaš svijeta Zagrepčanin Filip Zubčić (24) drazen.brajdic@vecernji.net Filip Zubčić još je jednom naznačio da bi jednog dana baš on mogao biti taj koji će na postoljima Svjetskog kupa naslijediti Ivicu Kostelića. Drugi put ove sezone 24-godišnji Zagrepčanin plasirao se među osam najboljih, a učinio je to u Alta Badiji, na skijalištu na kojem je još 2014. ostvario svoj prvi plasman u Top 10. Nakon svega, sada nam ostaje čekati utrku u kojoj će Filip eksplodirati i završiti na postolju. – Jako se dobro osjećam, skijam vrhunski. U Beaver Creeku sam bio 44 stotinke do postolja. Nisam bio slučajni prolaznik, već sam oba laufa odradio vrhunski. Val d’Isere je bio nešto slabiji, no u Alta Badiji sam u klasičnom veleslalomu drugi lauf vozio gotovo fenomenalno, a onda je uslijedila pogreška zbog koje sam izgubio još jedan plasman u Top 10.
Ivica je sjajan savjetnik
Tako je to kada se bavite sportom u kojem se i najmanje pogreške skupo plaćaju. A nogometaši mogu i sami sebi zabiti pogodak pa još uvijek stignu pobijediti. – Sve ima svoje. Kod nas će se u jednoj stotinki sve okrenuti naglavačke, a nogometašima se praštaju greške. Doduše, oni moraju biti koncentrirani 90 minuta, a naše utrke traju minutu i pol. Filip je zadovoljan napustio talijansku Alta Badiju. – Već sada imam više bodova nego prošle godine na kraju sezone. Dan nakon utrke u Alta Badiji trenirao sam slalom, a potom sam se zaputio za Pampeago, gdje ću voziti dvije slalomske FIS utrke kako bih popravio svoje startne bodove. Cilj mi je u što boljoj formi otići na Zimske olimpijske igre, ali i nastupiti u finalu Svjetskog kupa. A to mu u protekle dvije sezone baš i nije uspjelo. – Čudno je to. U sezoni 2014./2015. za takvo što mi je bilo potrebno 50 i nešto bodova, a prošle sam sezone skupio više, ali to nije bilo dovoljno. I prošle i pretprošle sezone bio sam 26., a 25 ih nastupa u finalu, pri čemu sam jednom bio kratak za jedan, a drugi put za tri boda. Na ZOI-u Filip će biti naša najveća sportska uzdanica jer je on naš trenutačno najbolje rangirani sportaš u zimskim sportovima. – Trenutačno smo malo tanki u zimskim sportovima no i to ćemo promijeniti. Na posljednjim četirima Igrama, hrvatski sportaši uzimali su medalje pa smo svi pod tim dojmom. Nažalost, Ivica i Janica više ne skijaju, a biatlonac Fak već šest godina nema hrvatsko sportsko državljanstvo. – Neću se opterećivati time da moram nastaviti taj niz. Ja idem ponajprije radi sebe. Olimpijska medalja uvijek je želja i konačni cilj, no dobro je i to što prvih 15 dijeli bodove za startnu listu, što također nije za bacanje. U Pyeongchangu, uz njega će, baš kao i uz ostale hrvatske skijaše, biti Ivica Kostelić, ali ovaj puta u ulozi savjetnika. – On je čudesan savjetnik, posebice za brze discipline. Kada je prošle sezone, još kao natjecatelj, s nama išao na ogled staze, svi smo se ugodno iznenadili koliko nam je pomogao svojih savjetima. On ima toliko iskustva da je to nešto strašno. Ivica će biti uz sve naše i tijekom sljemenskih slalomskih utrka Svjetskog kupa, 3. i 4. siječnja. – Sljeme je zakon. To je brdo na kojem sam počeo skijati, tu sam skijaški odrastao. Osim toga, dođu me bodriti svi prijatelji, obitelj, a i bez toga je to najbolja atmosfera u Svjetskom kupu. Sjajan je osjećaj prespavati u svom krevetu i iz njega ići nadmetati se s najboljim svjetskim skijašima.
Otac je naš glavni logističar
Zanimljivo je da u hrvatskom sportu ima još nekoliko Zubčića (tekvondašica, košarkaš, stolnotenisač). Je li Filip s njima u srodstvu? – Ne, nisam ni s kim od njih. Uostalom, oni su svi Dalmatinci, a mi smo purgeri. Tata Tomislav stalno je uz sina bez obzira na to što nije školovani skijaški trener. – Moj glavni trener, ujedno i serviser, jest Marko Šuman, a njegov pomoćnik je Igor Jakopović, dugogodišnji pomoćni trener Ivice Kostelića. S nama je stalno i moj otac, i to moj cijeli sportski vijek. On se nikad nije miješao trenerima u posao, ali nam jako puno pomaže. On je neka vrsta naše logistike, a i meni je psihološka potpora kada dođe do kakvih posrtaja. Uostalom, kada sam već veći dio godine izvan svoga doma, on je taj uz kojeg još bolje osjećam koliko je obitelj uz mene – zaključio je Filip.