Trump nuklearnom Kimu: Moj atomski gumb veći je od tvog!
čari su uvjereni da je jedina prilika za to bila kada je svijet gurao Sadama Huseina u rat s Iranom 1980. pružajući mu svu potporu, financijsku i u naoružanju. Iran je tada bio izuzetno slaba i neorganizirana zemlja, bez vojske i revolucionarne garde. Pitanje koje se danas postavlja jest imaju li Trump, Izrael, S. Arabija moralno pravo tražiti pad vlade u državi s 82 milijuna stanovnika (kao Njemačka) i površinski većoj od Francuske, Njemačke i Španjolske zajedno, koja uz to razvija i nuklearno oružje? Tri su scenarija koja bi se u idućim danima mogla dogoditi u Iranu. Nakon što vide moć konzervativaca, protuvladini prosvjednici imaju dvije mogućnosti: ili se povući ili svojim prosvjedima izazvati eskalaciju sukoba u kojem bi slučaju zasigurno intervenirala iranska revolucionarna garda koja bi ugušila pobunu kao i 2009. Jedan od najvjerojatnijih scenarija koji bi se mogao dogoditi jest pad vlade predsjednika Hasana Rohanija.
“Amsterdam Perzije”
Prvi masovni iranski prosvjedi i štrajkovi počeli su u siječnju 1978. i zbog njih je monarh Reza Pahlavi pobjegao iz zemlje, a nekoliko dana kasnije Homeini se iz progonstva vratio u Teheran gdje su ga dočekali milijuni ljudi. Monarhija je službeno okončana 11. veljače 1979. Pahlavi je srušen zbog modernizacije koju je provodio i koju je karakteriziralo isključivanje pripadnika elita koje su legitimirale tradicionalni režim; ponajprije klera, trgovačke klase i vjerskih masa. Sve je to stvorilo duboki jaz između vlasti, koja nikome nije polagala račune, i širokih slojeva marginaliziranog društva koje je ostavljeno bez mogućnosti izbora. Kada je zapuhao vjetar revolucije, za sve šahove poteze već je bilo kasno. Postojeći režim izgubio je vjerodostojnost, a kao izlaz iz duboke društvene krize nametalo se okretanje islamu iako je do tada Iran bio potpuno otvorena zemlja u kojoj se pio alkohol, kockalo do zore, djevojke su nosile minice... Teheran su u vrijeme Pahlavija uspoređivali s Amsterdamom zbog velikog broja javnih kuća. Iako se na referendumu 1979. čak 98,2% Iranaca izjasnilo za Islamsku Republiku Iran, Iranci se šerijatskih zakona drže isključivo u Iranu. Bilo je zanimljivo gledati Iranke koje su na ulasku u zrakoplov na sebi imale čador, a pri slijetanju u neku drugu zemlju već su bile bez marame i u dekolteima. Američki predsjednik još je jednom “briljirao” porukom kakva nije zabilježena u povijesti međunarodnih odnosa Bernard Karakaš Američki predsjednik Donald Trump još je jednom “briljirao” porukom kakva nije zabilježena u povijesti svjetske diplomacije i međunarodnih odnosa. “Hoće li ga netko iz njegova osiromašenog i izgladnjelog režima izvijestiti da i ja imam nuklearnu tipku, ali mnogo veću i mnogo moćniju od njegove i da moja tipka radi”, napisao je Trump u tvitu kojim je komentirao izjavu sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una da u svakom trenutku na radnom stolu ima nuklearnu tipku. Ovom proširenom verzijom prijetnje kakvom se služe djeca u nižim razredima osnovne škole (moj tata je jači od tvog tate) Trump je još jednom pokazao zašto je Twitter razlog zbog kojeg njegovi savjetnici čupaju kosu od muke čim se predsjednik dohvati mobilnog telefona kako bi objavio novi post. Jer, nakon što objavi neki post ovog tipa, za sanaciju štete u odnosima s javnošću i gubitku povjerenja prema administraciji potrebno je nekoliko tjedana.
Dvadesetminutni razgovor
I dok je američki predsjednik na društvenim mrežama uspoređivao veličinu i snagu gumbova u Washingtonu i Pyongyangu, Sjeverna i Južna Koreja obnovile su nakon dvije godine “crveni telefon”, specijalnu izravnu telefonsku liniju između dviju zemalja kojom se po najkraćem i najbržem postupku rješavaju sva goruća pitanja i situacije koje bi mogle eskalirati u otvoreni sukob. Prvo je Sjeverna Koreja najavila svojim južnim susjedima kako je Kim Jong-un zapovjedio da sjever otvori svoj komunikacijski kanal u srijedu u tri poslijepodne. – Sjevernokorejci su nazvali u točno vrijeme koje je najavlje- no, telefon je zazvonio u 3.30 po lokalnom vremenu (Sjeverna Koreja je u vremenskim zonama pola sata iza Južne). Razgovor je trajao točno 20 minuta, od 3.30 do 3.50, ustvrdilo je južnokorejsko ministarstvo ujedinjenja u čijoj je nadležnosti crveni telefon i sva komunikacija sa sjevernim susjedima.
Čekaju drugi poziv
U prvom razgovoru nakon dvogodišnje pauze preko sigurnih linija koje su smještene u Panmunjomu nisu razgovarali visoki dužnosnici dviju zemalja, već tehničko osoblje. Dvadesetominutni razgovor bio je iskorišten kako bi se provjerila i prilagodila funkcionalnost opreme kao i stabilnost veze za buduće razgovore. – Sada čekamo drugi poziv iz Pyongyanga, a velika je šansa da će se on dogoditi u sljedećih dvadesetak sati – ustvrdili su u južnokorejskom ministarstvu informiranja. Američkim medijima uspostava linije, kao očiti znak poboljšanja odnosa i smirivanja situacije na Korejskom poluotoku, bila je samo usputna vijest. Svi su analizirali tvit “moj je veći od tvog”. Uostalom, zamislite što bi se dogodilo da je Kennedy za vrijeme kubanske krize poručio Hruščovu kako je “njegov veći”? Brod, naravno.
Vrhovni vođa Irana Hamnei nosi crno pokrivalo za glavu, a predsjednik Rohani bijelo