NOVA RAZINA NAŠEG TURIZMA TREBA BITI LUKSUZ DOŽIVLJAJA
Kad su počeli prvi radovi na impresivnom zdanju Château La Coste, hotelu i umjetničkom centru u sjevernoj Provansi, sa skepsom se raspravljalo o profitabilnosti ultraluksuznog hotela, vinograda i galerije s djelima nekih od najpoznatijih suvremenih umjetnika u poprilično zabačenom i, barem estetski, manje atraktivnom dijelu juga Francuske. Ipak, irski milijarder Patrick McKillen vjerovao je da će ovako mjesto privlačiti one stručnjake i bogate posjetitelje koji žele jedinstveno iskustvo prirode, arhitekture i impresivnih umjetničkih instalacija savršeno uronjenih u neočitan krajolik – i bio je potpuno u pravu. Upravo ovo je primjer ekonomije iskustva u kojoj, najjednostavnije rečeno, potrošač sudjeluje u kreiranju usluge ili proizvoda tražeći interakciju i element posebnosti kod svakog proizvoda. Više ne želimo samo obaviti kupnju i otići, sve se više identificiramo s brendovima i onim što oni (navodno) predstavljaju, želeći se maknuti od pomisli na transakciju i veću važnost pridati samom iskustvu. Materijalizam je trend 20. stoljeća, sada doživljaj postaje važniji za one koji su se zasitili gomilanja stvari. Umjesto kupovanja skupljeg sata ili veće kuće, društveni status i sreću nalazimo u isprobavanju novog, neočekivanog i egzotičnog. Tako danas milenijalci ulažu u iskustva; volontiraju u Keniji, putuju Tajlandom samo s ruksakom na leđima, koriste organske proizvode, pohađaju satove doge (joga s kućnim ljubimcima), a umjesto kupnje auta idu Kerouacovim stopama po Americi. Iako će mnogi kritizirati ovaj, prividno, laissez-faire stil života, činjenica je da se modeli potrošnje rapidno mijenjaju i nakon gotovo stoljeća diktiranja trendova od strane proizvođača, sada potrošači na vrlo zasićenom tržištu traže nešto drugačije, nešto s pričom i s čim se mogu poistovjetiti. Moja generacija ulaže u vrhunsko iskustvo, neponovljivo poput 12 sekundi prvog leta braće Wright. Imati kvalitetno vrijeme postaje usluga koja se najviše traži, zato ulažemo u odlaske na koncerte najdražih izvođača, zimujemo u destinacijama vječnog ljeta, posjećujemo balete i izložbe, isprobavamo nove okuse i programe vježbanja. Statusni simboli više nisu skupe torbice i moćne jurilice već osvajanja planinskih vrhova, bungee jumping, proizvodnja domaće prirodne kozmetike ili odlazak na filmski festival. Obrazovanje, učenje o novim kulturama, radoznalost, originalnost i estetika preduvjeti su ekonomije iskustva koja, pogotovo turističkim zemljama kao što je Hrvatska, predstavlja nevjerojatnu mogućnost za uspjeh. Stoga bi bilo sasvim pogrešno zanemariti ovaj rastući aspekt kod potrošača i trebali bismo zapravo ponuditi maksimum ulažući u luskuz doživljaja. Možda tako i naš Paddy McKillen odluči napraviti arhitektonsko čudo u Dalmatinskoj zagori gdje je priroda i tako, moramo priznati, neusporedivo ljepša.