Hrvati osporavaju Ustav Federacije

nj naslanja, s druge strane rijeke, u državi Missouri. Lima je glavni grad Perua i druga je grad u SAD, u državi Ohio. Sličnih primjera ima mnogo, u Evropi i izvan nje. Imamo i »podijeljene« pokrajine – na primjer, Tirol u Austriji i Italiji, Štajerska i Koruška u Austriji i Sloveniji, uostalom, i Istra u Hrvatskoj i Sloveniji. A eto nam i Trakije: u Grčkoj, Bugarskoj i Turskoj. I sada, kako bi to bilo da se govori na primjer i o »bivšoj makedonskoj Grčkoj« (pod vlašću Aleksandra), »bivšoj rimskoj Grčkoj«, i »bivšoj bizantskoj Grčkoj«, i »bivšoj turskoj Grčkoj«... Grčka pokrajina Makedonija nije jedina Makedonija Grčkoj politici smeta i to što Makedonija ima isto ime kao i jedna grčka pokrajina (zanemarimo to da se u makedonskom i u grčkom jeziku to ime malo razlikuje po nekim glasovima i po mjestu naglaska), a uopće joj ne smeta to što Trakiju imaju i Grčka, i Turska, i Bugarska, ili to da Epir imaju i Grčka i Albanija. Grcima ne smeta ni ime za jedan američki grad, što je englesko ime za Atenu (a njezino starogrčko ime, usput budi rečeno, nije grčko, nego je naslijeđeno iz jezika predgrčkoga stanovništva). Zanimljivo je da su između dva svjetska rata sami Grci Egejsku Makedoniju podijelili na tri oblasne uprave, službeno ih nazivajući Sjevernom Grčkom. (Tako je i u isto vrijeme velikosrpska politika u Jugoslaviji Vardarsku Makedoniju nazivala Južnom Srbijom.) Makedonijom je te krajeve Grčka počela službeno zvati tek nedavno. Grad gdje je sjedište Europske unije, Bruxelles/Brussel (do prije ne mnogo desetljeća zvali smo ga Bruselj), nalazi se u Belgiji, državi međunarodno priznatoj tek prije nešto više od stoljeća i pol (otprilike u isto vrijeme kad i Grčka), nakon odvajanja od Ujedinjenoga Kraljevstva Nizozemskoga. Belgija ima keltsko ime, a u njoj danas nema nijednoga keltskoga naroda. Ili ovo: jedna se od belgijskih pokrajina zove Luksemburg (površina 4443 km2, oko 280.000 st.). Jesu li ikada Belgijanci osporavali pravo na ime susjednoj suverenoj državi, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu (površine 256,4 km2, oko 500.000 st.)? Što bi bilo da se Belgija ponaša kao Grčka pa da zabranjuje Luksemburgu da se zove tim imenom i da mu ometa opstanak? Kako bi na to gledala međunarodna zajednica? Nekim se narodima njihova zemlja zove po narodnom imenu – takvo je ime tako je s Česima, Slovacima, Poljacima, Bugarima, Nijemcima, Francuzima i mnogima drugima. Neki narodi žive u zemljama koje imaju sasvim drugačije ime – najizrazitiji su primjer Kmeri i Kambodža. Neki se narodi zovu po svojoj zemlji – takvi su Portugalci, Talijani, Nizozemci, Kanađani, Argentinci, Australci, Novozelanđani i drugi. Neka su imena i starija, primjerice, ime Italije znatno je starije od talijanskoga naroda. Antička Makedonija? Oni Makedonjani (da ih tako razlikujem od današnjih Makedonaca) za koje znamo po Aleksandru Velikomu – nisu bili Heleni. Govorili su jezikom o kojemu se ne zna mnogo, no ono što je poznato, znatno se razlikuje od grčkoga. Grci su ih smatrali barbarima, tuđincima. Grčka je bila tek skup državica i nad njima je zavladala ta antička Makedonija – i Aleksandrovo se carstvo proteglo od Balkanskoga poluotoka sve do Egipta i granica Indije. Makedonjanima je jezik kulture i vlasti bio grčki – to je stanje slično srednjovjekovnim državama u Evropi u kojima je takav bio latinski. Kroz stoljeća i stoljeća ti su se Makedonjani promijenili. Naravno, današnji Makedonci, narod slavenskoga jezika, nisu potomci Makedonjana. Drevna, antička Makedonija dio je grčke povijesti otprilike kao što je habsburška država dio hrvatske povijesti. Ondanja Makedonija nije isto što i Grčka. Hrvatska i druge zemlje nekadanje Austrougarske i habsburške monarhije ne određuju Austriji i Mađarskoj kako da se zovu na njemačkom i mađarskom i kako da ih drugi zovu. Povijest Grka u vrijeme turske vlasti slična je povijesti ostalih balkanskih naroda pod Turcima. Poslije bune, 1821. osnovana je grčka vlada i proglašena je neovisnost, za što se ratovalo još i poslije. Kraljevinom postaje 1832., i u toj je državi živjela četvrtina od ondanja tri milijuna Grka. S vremenom Grčka se širila. Poslije rata s Turskom, 1920/21. više od milijun Grka prebjeglo je iz Turske u Grčku – naselili su se uglavnom u Egejskoj Makedoniji i zapadnoj Trakiji, pa su ta područja (s Makedoncima i Bugarima) znatno pogrčena. Oko pola milijuna Turaka i drugh muslimana iseljava se u Tursku. Poslije građanskoga rata u Grčkoj (1944–49), mnogi Makedonci odlaze iz Grčke. Procjenjuje se da danas u Grčkoj (s nešto više od 11 mil. stanovnika) ima možda samo 10–30 tisuća Makedonaca ili pak i do 80–250 tisuća (»slavofonih Grka« i kako se već to znalo reći) i 37–60 tisuća Bugara muslimana (Pomaka, u Trakiji); tu su još Albanci, Turci, Romi, Arumunji, Meglenorumunji i drugi. Makedonija je i ime za šire područje – obuhvaća Makedoniju (Vardarsku), Egejsku Makedoniju u Grčkoj, Pirinsku Makedoniju u Bugarskoj te, neprecizno, još neka susjedna područja. Kao zemljopisno ime, očito je naslijeđeno iz prošlosti. I po zemlji Makedoniji zove se makedonski narod, dakle po zemlji u kojoj živi. A kako će drugi narodi na svojim jezicima zvati Makedonce – to se zapravo Makedonaca i ne tiče. Predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto dostavila je Ustavnom sudu apelaciju Dejan Jazvić Nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine prošle godine osporio odredbe Izbornog zakona koje su predviđale da se iz svake županije bira po jedan izaslanik iz svakoga naroda u federalni dom naroda, predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto dostavila je istom sudu novu apelaciju kojom je osporila skoro istovjetne odredbe u Ustavu Federacije BiH. Ovakav pravno-politički potez hrvatski predstavnici povlače da spriječe praksu po kojoj brojniji Bošnjaci nadglasavaju Hrvate i izbornim inženjeringom uzurpiraju hrvatska mjesta u Domu naroda. Nova apelacija dolazi u trenutku kada su bošnjačke i probošnjačke stranke predstavile inicijativu za provedbu presude Ustavnoga suda BiH bez izmjene izbornog zakona. Njihov je prijedlog da se u entitetskom, odnosno federalnom parlamentu donese zaseban zakon o izbornim jedinicima i tako navodno formalno popuni pravna praznina nastala poništavanjem odredbi državnog izbornog zakona. Time bi se, po njihovom tumačenju, omogućila provedba izbornih rezultata bez da se mijenja izborni zakon na čemu inzistiraju Hrvati. No, riječ je o kozmetičkim promjenama, jer po spomenutom prijedlogu bošnjačkih stranaka i dalje bi, primjerice, Bosanskopodrinjska županija, u kojoj žive 24 Hrvata po posljednjem popisu, i Posavska županija, u kojoj je 36.000 Hrvata, birali identično jednog izaslanika, što je razlika u vrijednosti glasa od 1400 puta. Apelacijom Borjane Krišto nastoje se osporiti odredbe entitetskog ustava i time spriječiti pokušaj izigravanja ranije odluke Ustavnog suda BiH kroz donošenje federalnog zakona o izbornim jedinicama. Sve se ovo događa u trenutku kada lijevo orijentirane većinski bošnjačke stranke najavljuju da će podržati ponovnu kandidaturu Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Atena zanemaruje da su Grci u svojoj povijesti sebe zvali raznim pa i »tuđim« imenima Makedonci se zovu po zemlji u kojoj žive, a kako će ih drugi zvati to se Makedonaca ne tiče